Evo legendarni Šveđani stigli već do trinaestog studijskog full albuma koji sadrži deset moćnih stvari. Meni se čini nakon slušanja ovog albuma da nisu snimili ovako dobar opus već godinama, makar je i ovaj album oprobana formula sporijih galopirajućih pjesama, brzih true metal himni za sing along i mahanje šakom po zraku i poneka balada, u ovom slučaju odlična Hope Springs Eternal. Meni je još i odlično sjela The End Justifies sa himničnim i fenomenalnim refrenom, Capture The Dream je isto vrijedan spomena, kao i Rise Of Evil. Kako ja volim taj švedski zvuk gitara, dal u švedskim death metal bendovima ili u ovakvim true power metal velikanima kao što su HammerFall. Joacim Cans zvuči uvjerljivije no ikad na vokalu, a tu su i odlični rifovi i melodije Oscar Dronjaka i Pontusa Norgrena. Album je pitak, pun hitoidnih stvari koje vjerujem zvuče super uživo iako sam ovaj bend gledao samo jednom uživo i to daleke 1999.godine, kada su imali samo prva dva albuma vani. Eto, ako volite ovakve bendove preporučam novi HammerFall album.
Ovo je malo starije izdanje, ali nema veze, u ovom zineu pišem o onom što mi se sviđa, pa neka netko čita ili produži dalje. Dark Tranquillity su na sceni od davne 1991., kada su zajedno sa In Flames i At The Gates bili tvorci tzv Gothenburg death metala, odnosno melodičnog death metala, pošto su sva tri benda iz istog grada u Švedskoj. Iako je jedini originalni član postave vokal Mikael Stanne, u bendu je uz njega najduže klavijaturist Martin Brandstrom, bend roka nesmanjenom žestinom, iako je možda kroz godine malo usporio i ubacio u svoj izričaj i malo gothic metala, te možda i malo modernijeg groove metala tu i tamo. Mikael Stanne istodobno može lako growlati na death metal način, ali i pjevati clean glasom, pošto je jedan od najboljih frontmana u ekstremnoj metal glazbi. Nakon četiri godine od zadnjeg albuma evo i trinaestog studijskog albuma na kojem se nalaze 12 pjesama u bendovom prepoznatljivom stilu. Svega ima tu, od mid tempo melodic epskih death metal gitara, preko brzine kao u odličnoj Unforgivable, sve do polubalade neobične One Of Us Is Gone, koja mi je jedan od highlighta albuma, jer je drukčija od ostalih. Još neke pjesme koje moram napomenuti su The Last Imagination i Our Disconnect koje odskaču od ostalog, kvalitetom i te kako bogatog materijala. Dobar album ovih legendi iz Švedske.
Eto nam, ako se ne varam. četrnaestog po redu studijskog albuma engleskih legendi Cradle Of Filth. Neuništiva mašina predvođena pjevačem i jedinim originalnim članom Dani Filthom gazi sve pred sobom. Neki kažu da je Dani tiranin koji često mijenja postavu, ali ova postava je manje-više već jedno vrijeme zajedno i napisala je ovaj prekrasan album koji svojim zvukom podsjeća na rane COF radove kao što su Midian, Cruelty And The Beast i naravno Dusk And Her Embrace, dakle radi se o songwritingu par excellence. Ima tu dugih epova koji podsjećaju na duge Maidenovske pjesme kao što je You Are My Nautilus. Tu su i singlovi pametno odabrani, odnosno To Live Deliciously i Demagoguery koji mi je također jedan od highlighta albuma. Ima tu svega, od agresije i thrash riffova, preko blast beatova koji nas tu i tamo podsjete na Cradleovu black metal prošlost prije nego su prevazišli razne granice ekstremnog metala. Ali, ima i odličnih gitarskih melodija, na momente gotovo nježnih kao i fenomenalnih klavijaturskih dionica uz backing ženske vokale koji pašu točno tamo gdje se pojave. Pjesma koju još moram spomenuti kao highlight i pohvaliti je Ex Sanguine Draculae koja mi je naprosto iznad nekih na ovom albumu. Spoj žestine i melodije, blastova i gotske tame, ovaj album je odličan i jedan od boljih Cradle uradaka u zadnjih 15ak godina.
KRAYKULLA-WEBZINE 