The Offspring su se vratili sa svojim već jedanaestim studijskim albumom izašlom za Concord Records. Album sadrži deset pjesama i popeglane je vrhunske produkcije za koju je zaslužan Bob Rock. A sad, kakav je? Ovaj bend se poprilično komercijalizirao i jeste, ali i nije udaljio od svojih punk rock korijena. Album ima neke brze odlične punk rock catchy stvari kao što je Light It Up nakon razočaravajuće nekako previše svemirske Looking Out For #1 koja otvara album i nekako je, ne znam previše spacy, ali Light It Up je brza ubojica. The Fall Guy podsjeća malo na The Kids Aren’t Alright, al je moćna mid tempo power punk stvar sa dobrim harmonijama na vokalima i back vokalima što se refrena tiče. Album općenito ima puno oooo sing along dijelova i to mi paše i siguran sam da će te nove stvari live biti super za pjevanje u publici. Make It Alright je odabrana kao single vjerojatno zbog toga jer posjeduje tu neku pop punk catchiness, ali meni je jednostavno previše slaba, nekako nema šusa i previše je sladunjava, čisti onaj pop punk kakvog ne volim. Ok, But This Is The Last Time nastavlja u tom nekom sladunjavom tonu, pop punk stvar, nekako jednostavno ne leži kako treba, nema glavu i rep. Truth In Fiction je ponovo odlična i brza stvar, koja podsjeća na najbolje dane ovog benda i malo me podsjetila na neke pjesme od Bad Religion. Come To Brazil je brza i ima dosta humora, ali i posvete južnoameričkim točnije brazilskim fanovima benda, makar mi previše isfurano i cheesy ono ole ole ole na kraju stvari. Get Some je neki miks rocka i pop punka, najlošija stvar na albumu, barem meni, ima hommage bendu Kansas u gitarskim riffovima, ne znam zašto. Hanging By A Thread spada opet u malo bolje stvari, ima neku catchy vibe na refrenu, mada je to daleko od himni kakve je ovaj bend radio u svojoj prošlosti. You Can’t Get There From Here je mid tempo stvar, onako okej zatvara ovaj album koji ipak ima više dobrih ili prolaznih stvari od loših.