Wow! To je sve što mogu reči nakon opetovanog slušanja novog opusa Fleshgod Apocalypse. Italija je uvijek prednjačila dobrom melodičnom muzikom i izvrsnim smislom za emociju, toplinu, ali i mrak u glazbi. Fleshgod Apocalypse dolaze iz Italije i na sceni su od 2007.godine. Ovo im je šesti dugosvirajući album, prvi nakon pet godina od zadnjeg opusa. Što očekivati? Fleshgod Apocalypse sviraju prvenstveno death metal s dosta agresije, blast beatova, ali i melodije i odličnih gitarskih pasaža. Sve se to spaja s bombastičnim klavijaturnim dionicama, simfonijskim orkestralnim dijelovima koji su jako pod utjecajem klasične glazbe i nadasve odličnim pjesmama. Francesco Paoli, inače mastermind benda, pjeva agresivnije i guturalne deatherske dionice, iako ga se može razumjeti veći dio što pjeva i to mu je dodatni plus, a savršeno se nadopunjuje sa soprano vokalom pjevačice Veronice Bordacchini koja pjeva takve sjajne clean i soprano dionice da zvuči gotovo nestvarno i anđeoski, kao međuigra ljepotice i zvijeri da se tako izrazim. Tekstovi su na engleskom jeziku, bave se više internim borbama, društvom, humanizmom, anti religijskom tematikom i jako su pametno i dobro napisani. Zaboravio sam napomenuti da ovaj opus nudi odličnih 10 pjesama od kojih jedna služi više kao intro i završava instrumentalom negdje u trajanju oko 43 minute sve zajedno. Da zaključim, ovo je fenomenalan album i žao mi je da je ovo tek prvi kojeg sam slušao od ovog odličnog benda, ali tu ću grešku uskoro ispraviti nadam se. Zakon i topla preporuka!
Norvežani 1349 su se vratili novim opusom nakon pet godina od zadnjeg, njihov osmi po redu. Na novom opusu nalazimo 8 pjesama. Tko ne zna, 1349 sviraju norveški black metal, onakav kakav se svirao nekada, znači old school, ali sa dosta thrash i malo modernijeg utjecaja u nekim stvarima. Tekstovi su na engleskom jeziku i govore o sotonizmu, tami, mizantropiji i ostalim veselim temama black metala. Uz trademark glas vokala Ravna, kojeg razumiješ veći dio što pjeva, tu je i skoro nehumano nevjerojatno bubnjanje legende Frosta, poznatog kao bubnjara Satyricona. Uz brutalnost i blast beatove ima i dosta izmjena ritma i ponešto thrash utjecajem prožetih dionica, ali uglavnom se radi o full speed in your face black metalu, kakav se danas često ne svira više. Od pjesama koje bih ja izabrao kao neki moji favoriti su Shadow Point i Inferior Pathways koji imaju neku ukletu melodiju u pozadini sve brutalnosti. Ovaj album je energetska bomba za sve nas koji volimo old school norveški black metal. Odličan album.
Glen Benton i njegove trupe ne posustaju. Trinaesti studijski opus nam donosi dvanaest novih pjesama. Za one koji ne znaju Deicide su legende floridskog death metala. Sviraju old school satanic death metal sa puno thrash i utjecaja europskog death metala u nekim dijelovima pjesama. Bentonov trademark vokal dominira ovim albumom kao i uvijek, a uz starog bubnjara Stevea Asheima, dvojica novijih gitarista rasturaju cijeli ovaj album. Uz brutalne blastove i death metal rasturačinu, album ima i nekih melodičnijih gitarskih catchy dijelova, a to su pjesme kao što su Faithless, te Woke From God. Uz brutale kao što su Banished By Sin, From Unknown Heights You Shall Fall, ovaj album je jedan od boljih njihovih albuma. Nikada više neće biti na razini prva četiri, pet koji su legendarni albumi death metala, ali ovaj je solidniji od nekih njihovih recentnijih uradaka.
KRAYKULLA-WEBZINE 