Dugo nije neki thrash metal bend predstavljen na stranicama ovog zinea, pa evo pravo je vrijeme da jedan veteranski bend bude prisutan ovdje, a riječ je o bendu Evildead, nazvanom po legendarnom filmu Sama Raimia, The Evil Dead i osnovanom 1987. Bend je baziran u Los Angelesu, znači radi se o kalifornijskom thrash metalu. Ovo je bendu tek četvrti dugosvirajući album, jer su imali pauzu između izdavanja albuma od 1991. do 2020. Ono što prvo upada u oči kod ovog albuma je odličan cover koji nas sve podsjeća na nedavne nemile događaje diljem svijeta vezane uz lockdownove i covid sranje. Na ovom albumu nalazi se 9 pjesama od kojih je jedna instrumental. Muzika je odlično odsvirana, a meni više leže brže pjesme kao što su Reverie ili Fear Porn. Tekstovi su odlični socijalno političko angažirani kao u pjesmama Stupid On Parade i Subjugated Souls, ali ima tu i humora, osobnih tema i horror tematike. Vokal je grub, onako shouterski, ali uz povremene hookse i catchy gitarske melodije paše sasvim savršeno. Meni se svidjela energija koju je ovaj bend pružio albumom i preporučam ga svakom thrasheru, ali i metalcima općenito.
Ovaj bend nam dolazi iz Glasgowa, Škotske. Moram priznati da dugo nismo imali neki škotski bend na stranicama ovog zinea. Bend postoji na sceni od 2017.godine, ali prvi single su izdali tek 2019.godine. Do sada su objavili tri singlea, a ovo im je prvi dugosvirajući opus, to jest debut opus. Ovdje imamo 8 pjesama u trajanju kojih 40 minuta. Muzika koju ovaj bend svira je melodični death metal, s puno energije, dobrog muzičarenja i što je najvažnije dobrog songwritinga. Ima dosta promjena ritma, od agresivnijih dionica prema više atmosferičnim dijelovima, samo da bi se opet vratilo na primordijalni žar i plamen death metala. Ovdje moram i pohvaliti odlično ispreplitanje vokala gitarista Scotta MacLeoda i basistice Carys Serries, od agresivnijeg growla do više shoutanja i clean vokala, svega se može naći na ovom albumu. Tekstovi se kreću u područjima keltske mitologije, škotske povijesti i fantasya i dobro su napisani, nema onih generičkih tema koje su još uvijek prisutne u puno bendova i pomalo dosadne. Album je dobar za sve poklonike melodičnog death metala i sigurno zvuči moćno uživo.
Što se dobije kada se spoji mog omiljenog horror pisca H.P.Lovecrafta i metal? Dobar album. Daegonian dolaze iz Italije i na sceni su od 2011. Nakon EP-a i singlea, ovo im je debut dugosvirajući opus. Što možemo očekivati? Ovdje imamo 9 pjesama od kojih su čak tri instrumentala koji služe kao svojevrsni intro, intermezzo i outro događajima na albumu. Kakva je muzika? Ovo je riječ o miksu melodičnog death metala,blacka i simfonijskog metala s catchy gitarskim rifovima, agresivnim blast beatovima, ali i atmosferičnim mirnijim dijelovima. Produkcija je dobra, onako prljava, ali istodobno paše za atmosferu ovog benda. Tekstovi se baziraju na Lovecraftu i pjesme kao što su At The Mountains Of Madness, In Search Of The Unknown Kadath, The Nameless City su sigurno ono što će postati vaši favoriti na ovom albumu. Vokali su onako death metalski growlani, ali ima tu i ponešto spoken worda i šaptanja i vrištanja ovisno o potrebi atmosfere i pjesme. Klavijature i simfonijska orkestracija dodaju samo na tamnoj vibri i bespomoćnosti pred kozmičkim užasom kao što ga je opisao besmrtni Lovecraft u svojim odličnim pričama. Spoje agresivnosti death metala i talijanske melodičnosti i emocija straha kao najstarije ljudske emocije daju ovaj dobar album.
KRAYKULLA-WEBZINE 