Thrash metal veterani Flotsam and Jetsam su objavili novi album. Za one koji ne znaju, nastali su u Phoenix, Arizoni, bend je na sceni od 1984 godine i poznati su kao bend u kojem je karijeru startao Jason Newsted, kasniji basist Metallice koji je u Flotsam svirao od 1984.do 1986.godine. U međuvremenu bend je nastavio dalje i danas ga čine dva originalna člana, gitarist Michael Gilbert i pjevač Eric A.K. dok su ostali članovi nešto mlađi. Ovo je bendu impresivni šesnaesti dugosvirajući uradak, iako im je daleko najpoznatiji prvijenac Doomsday For The Deceiver koji je kultni thrash metal album. Ovaj novi album sadrži 11 pjesama koji čine zgodan miks thrash i melodičnog power metala. Ono što se meni sviđa je upravo to, da uz agresiju pjesme imaju i popriličnu dozu melodije i himničnosti u refrenima, kao što je u moćnoj Primal, a neki refreni i galopirajući metal naprosto te tjeraju da digneš šaku u zrak u ritmu muzike. Tekstovi variraju od angažiranih o ratu, politici i društvu, preko humora, snova, promišljanja o životu, smrti itd. Eric ima odličan glas i jednako dobro zvuči kroz agresivnije shouted pasaže, pa sve do emocionalnijih melodičnijih dijelova. Dugo nisam slušao ovaj bend i mogu reči da me ovaj novi album jako ugodno iznenadio. Moji favoriti, top tri na ovom albumu su: Primal, Burned My Bridges i Cold Steel Lights. Topla preporuka ljubiteljima thrasha, ali i power metala.
Wow! To je sve što mogu reči nakon opetovanog slušanja novog opusa Fleshgod Apocalypse. Italija je uvijek prednjačila dobrom melodičnom muzikom i izvrsnim smislom za emociju, toplinu, ali i mrak u glazbi. Fleshgod Apocalypse dolaze iz Italije i na sceni su od 2007.godine. Ovo im je šesti dugosvirajući album, prvi nakon pet godina od zadnjeg opusa. Što očekivati? Fleshgod Apocalypse sviraju prvenstveno death metal s dosta agresije, blast beatova, ali i melodije i odličnih gitarskih pasaža. Sve se to spaja s bombastičnim klavijaturnim dionicama, simfonijskim orkestralnim dijelovima koji su jako pod utjecajem klasične glazbe i nadasve odličnim pjesmama. Francesco Paoli, inače mastermind benda, pjeva agresivnije i guturalne deatherske dionice, iako ga se može razumjeti veći dio što pjeva i to mu je dodatni plus, a savršeno se nadopunjuje sa soprano vokalom pjevačice Veronice Bordacchini koja pjeva takve sjajne clean i soprano dionice da zvuči gotovo nestvarno i anđeoski, kao međuigra ljepotice i zvijeri da se tako izrazim. Tekstovi su na engleskom jeziku, bave se više internim borbama, društvom, humanizmom, anti religijskom tematikom i jako su pametno i dobro napisani. Zaboravio sam napomenuti da ovaj opus nudi odličnih 10 pjesama od kojih jedna služi više kao intro i završava instrumentalom negdje u trajanju oko 43 minute sve zajedno. Da zaključim, ovo je fenomenalan album i žao mi je da je ovo tek prvi kojeg sam slušao od ovog odličnog benda, ali tu ću grešku uskoro ispraviti nadam se. Zakon i topla preporuka!
Norvežani 1349 su se vratili novim opusom nakon pet godina od zadnjeg, njihov osmi po redu. Na novom opusu nalazimo 8 pjesama. Tko ne zna, 1349 sviraju norveški black metal, onakav kakav se svirao nekada, znači old school, ali sa dosta thrash i malo modernijeg utjecaja u nekim stvarima. Tekstovi su na engleskom jeziku i govore o sotonizmu, tami, mizantropiji i ostalim veselim temama black metala. Uz trademark glas vokala Ravna, kojeg razumiješ veći dio što pjeva, tu je i skoro nehumano nevjerojatno bubnjanje legende Frosta, poznatog kao bubnjara Satyricona. Uz brutalnost i blast beatove ima i dosta izmjena ritma i ponešto thrash utjecajem prožetih dionica, ali uglavnom se radi o full speed in your face black metalu, kakav se danas često ne svira više. Od pjesama koje bih ja izabrao kao neki moji favoriti su Shadow Point i Inferior Pathways koji imaju neku ukletu melodiju u pozadini sve brutalnosti. Ovaj album je energetska bomba za sve nas koji volimo old school norveški black metal. Odličan album.
KRAYKULLA-WEBZINE 