Countin´ Cards is the new project by Jesse Sendejas, known for his Days n Daze band that is also on Fat if I am not mistaken, and I think I am not. Well, let us talk about this great album. It offers 9 songs. What I love is diversity of this album and the songs, from ferocious angry hardcore punk of Heads Up 7 Up, across almost nineties pop punk/reggae influenced Shit Show with beautiful dual vocals and mandolin parts, courtesy of Veronica Sendejas, to Learning Curve reminding a bit of Less Than Jake and Nofx, but not as a copy, but in a good way. What is the strength of this record, besides good songwriting are vocals with such an easy transformation from screaming crust anger to great melodies and harmonies fitting perfectly in each part of the song. I would love to see how this band sounds live, I am sure it is fantastic show, energy and this record just brings smile to my face and songs like Wasted Years or 12 Rounds remind me why I love this kind of punk rock so much. Great album!
Category Archives: Reviews
(recenzija) The Real McKenzies – Float Me Boat(Fat Wreck Chords)
Voljeli ga ili ne, Paul McKenzie pegla svoje već godinama, mijenjajući ponekad postavu benda usred turneje kao što je prije nekoliko godina pobacao usred turneje sve članove benda osim onog ogromnog lika na gajdama ili kak se već zovu i prikupio neku ad hoc postavu i nastavio odmah dalje svirati koncerte. Jedna stvar koja mu se mora priznati je volja i snaga u tim godinama. Ja sam ovaj bend gledao prije pet ili slično godina na PRH i nije bio loš gig, ali nisam ja baš jako fan ovog folk ili celtic punka kako zovu tu vrstu punk bendova u kiltovima. Ali, The Real McKenzies imaju neke odlične pjesme koje nisu jako nabijene celtic stilom, već više melodičnim punk rockom, a sve takve se nalaze na ovom albumu koji je greatest hits opus i sadrži 23 pjesme iz bogate karijere ovog benda baziranog u Vancouveru i ovdje se nalaze svi favoriti sa setlista koncerata, možda bi pokoju izbacio, a poneku dodao, ali uglavnom je izbor doba. Kao što rekoh, neke mi ne pašu, one koje su više orijentirane na folk štih i gajde, ali one koje su više orijentirane na melodični punk rock i gitare su baš odlične. Ovo je odličan album za playlistu fanova benda i odličan početnički album za one koji su se tek susreli s ovim bendom i postali ili postati će fanovi.
(literatura) Dayal Patterson – Prelude To The Cult
Dayal Patterson neumorno izdaje knjige sa svojom Cult Never Dies izdavačkom kućom, pa me uz jednu od narudžbi oduševio ovaj svojevrstan fanzin kojeg sam dobio na poklon. Riječ je o vrsti prequela Cult Never Dies serijalu o black metalu, koji je već doživio tri knjige u svom opusu. Ovih 64 stranica je kao prvo prekrasno dizajnirano i uređeno i vidi se da je Dayal odrastao na fanzinaškoj sceni i radio fanzine prije nego je počeo pisati kao freelancer za veće časopise. Knjiga sadrži out takese iz Evolution Of A Cult knjige, odnosno proširene verzije nekih interviewa čiji fragmenti su objavljeni u spomenutoj knjizi i neke interviewe koji nisu, a trebali su biti tamo objavljeni. Tu su i odlični kontroverzni interviewi sa Taake, odnosno Hoestom, u kojima se ni Dayal ni Hoest ne libe dotaknuti škakljivijih tema, kao i odličan interview sa Mikom iz Clandestine Blaze, odnosno Northern Heritage koji je meni uz Taake bio najzanimljiviji za čitanje. Tu su i uvijek interestantni Impaled Nazarene, Skitliv, odnosno Maniacov život nakon Mayhema hehe, pa onda Jorn iz Hades Almighty, Frost iz Satyricon/1349, Enthroned….plus fenomenalne fotografije i preodličan artwork. Ovo se stvarno isplati pročitati i imati u kolekciji.


