Moram priznati da nikada nisam čuo američki bend Autumns Eyes prije ovog albuma. Ali, ovaj bend je na sceni od 1999. i ovo je bendu deveti dugosvirajući album, prvi nakon sedam godina, zadnji je objavljen 2017. Ovo je ustvari one man operation, mastermind benda je individua imena Dan koji svira sve instrumente i hendla vokale. Na ovom albumu se nalazi 11 pjesama u trajanju preko sat vremena. Autumns Eyes je počeo kao melodični death metal u ranijim danima, a sada se koncentrirao više na neki melodični gothic/death metal. Tekstovi su dobri i govore o smrti, prolaznosti života, strahu, unutarnjim borbama i sličnim veselim temama. Mada, cijelim ovim albumom prevladavaju više gothic metal tonovi, podsjeća me na kombinaciju kasnijih Cemetary i kasnijih Sentenced. Vokali su uglavnom clean s miksom više gothic vokala i čistog melodičnog pjevanja, potkrade se tu i tamo još koji death metal growl, ali sve pjesme su uglavnom mračnije atmosfere i s naslovima kao što su Late To Live, Early To Die, pa Warmth Of The Woods ili Let The Fear Find You ne možeš pogriješiti. Ima tu mraka, ali ima i autoironije i sarkazma, što nije loše.
Iz podzemlja zagrebačke Medike izranja novi, treći album Disbaja. Postava se opet malo promijenila, bila je određena pauza u radu ovog benda, ali sada su se vratili i te kako ovim novim albumom. Sniman u Studio Depth, miksan i masteriran od strane Jakića u Kut Sobe, ovo je odlična produkcija, usudio bi se reči najbolja do sada od tri albuma ovog benda. Što dobivamo na ovom izdanju? E pa, instrumentalni opaki intro plus devet pjesama s angažiranim tekstovima na engleskom jeziku. Dobro, zadnja stvar Who Speaks For Earth je spoken word sample. Uz angažirane tekstove ima i osobnih, ali kroz prizmu tih dubljih osobnih tekstovima može se čitati između redaka i zapravo pronaći i sebe u tim stvarima. Za one koji ne znaju Disbaja svira d beat, crust hardcore punk s puno energije i dubokim growlanim vokalom, ali često ga se razumije što pjeva što je dodatni plus. Volim dualne vokale na nekim dijelovima pjesama, kao i kombinaciju growla i kričavog vokala. Uz klasičan d beat crust hardcore punk ima tu i podosta jakih metal utjecaja u gitarskim dijelovima kao i cjelokupnim aranžmanima pjesama. Odlična mi je i uporaba određenih sampleova koji dodatno pojačavaju težinu stvari. Moji osobni favoriti su Unseen War, Rise Of Extremes i naslovna pjesma. Nisam nažalost još čekirao Disbaju live, ali i to će se uskoro promijeniti. Do tada, čekirajte ovaj bend, novi album, ali i starija izdanja isto.
Moram priznati da sam bio očaran kada sam prvi puta poslušao debut album ovog finskog benda Angels Fall First. Odmah sam postao fan tog miksa simfonijskog metala, powera i gothica s opernim glasom dive pjevačice Tarje Turunen. Isto tako su mi legla svih prvih pet albuma ovog benda. Jake klavijaturne melodije Tuomasa Holopainena, odlična međuigra vokalima Tarje i basista Marca Hietale dizali su mi redovito dlačice na koži koliko sam se znao naježiti. Tada je bend promijenio pjevačicu i prestali su biti posebni, postali su samo jedni od mnogih. Tada su opet promijenili pjevačicu i Floor Jansen je već dugo frontwoman, mora njoj se priznati pojava koja je impresivna kao i dobar glas, ali ze mene nije to to. Nastavili su redati prosječne albume, ono okej, ali samo okej, mada se znala potkrasti koja dobra pjesma i na tim novijim albumima. Ovaj novi album sadrži 12 pjesama u trajanju jedan sat i jedanaest minuta. Tu se i dalje radi o epskom simfoničnom fantasy metalu, koji još uvijek sadrži podosta gitarskih jačih dionica da se može nazvati metal, plus podosta gothic utjecaja koji su uvijek bili tu. Tekstovi su i dalje fantasy priča, pomalo konceptualna, ali ne do kraja. Ima i nekih dužih stvari kao što je single An Ocean Of Strange Islands, koji meni nikako nije legao i ne znam zašto su ga baš odabrali za single. Većina pjesama je dosadna i nema nikakvih catchy dijelova i refrena, ničeg po čemu bih se sjećao ovog albuma kao nečeg dobrog. Okej, ima poneku dobru stvar kao The Children Of ‘Ata ili Something Whispered Follow me koji podsjete na stare dane slave, ali nisu dosta da album bude više od prosječnog. Floorin vokal je moćan, fino melodičan i jak, ali kada se radi o pjesmama koje su prosječne, ni ona ne može svojim glasom tu puno pomoći i dati im dodatnu snagu. Ovaj album je kao papirnati tanjur bijele riže. Jestiv, ali nezačinjen i praznjikav. Samo prosjek ništa drugo.
KRAYKULLA-WEBZINE 