O Dayal Pattersonu i njegovom radu sam već pisao u ovom webzineu, pošto sam veliki fan njegovih knjiga, načina pisanja, dizajna i izdavanja koje radi preko svog labela Cult Never Dies donoseći mnoštvo odličnih knjiga o ekstremnoj glazbi koje nismo prije imali prilike čitati i nabaviti. Nakon Cult Never Dies i Evolution Of A Cult, ovo je treća knjiga u ciklusu za koju je sam autor u predgovoru naveo da se radi o zasebnoj knjizi koja ne spada u serijal sam po sebi, ali može se i tako promatrati. Ono što fascinira je to, da je Dayal dugo godina prije nego je postao free lancer novinar za veće časopise poput npr Metal Hammer, radio mnoštvo odličnih fanzina i zadržao je taj fanzinaški mindset kod dizajna i pisanja svojih knjiga, kao i intervjua s bendovima i raznim zanimljivim ličnostima s black metal scene. Ova knjiga je napravljena kao odličan fanzin, a kao neki svojevrstan ipak nastavak Cult Never Dies veže se najvećim dijelom na norvešku i poljsku black metal scenu. Od intervjua koji su meni nekako najbolje sjeli i najdraži u ovoj knjizi navesti ću 1349, Tsjuder, Mystifier(brazilski izuzetak od ostatka knjige), Helheim i Koldbrann, kao i Blaze of Perdition. Uglavnom, nabavite ovo izdanje, ako volite black metal scenu. Nećete zažaliti.
The good people of WTF Records delivered another bunch of excellent hardcore punk records on the unsuspecting world. The Car Bomb Parade are hailing from New York area and this is their new four song e.p. Music of The Car Bomb Parade reminds me of old school hardcore days of my youth and gave me goosebumps while listening to this e.p. Pure hardcore punk fast mayhem with no holds barred, raw and at the same time firmly holding both legs in street punk roots, if I must compare the music to someone, it would be Cause For Alarm, Age of Quarrel time of Cro-Mags and similar bands. There is also some melody and catchiness in the songs like in my favorite Our Holiday which is just made for singing along live. Reggae parts of Purge Your Soul NWHC surprised me but caught me smiling with irony of the lyrics and tongue in cheek humor converting to hardcore mayhem. Trash Life is the final song, also making me want for more and can´t wait to see these guys play live one day.
Holy shit! Gunsi su se vratili, nisam ništa slušao njihovog od onog zloglasnog Chinese Democracy albuma koji nikako da izađe, a kada je izašao bio je totalno razočaranje, uz nekoliko izuzetaka. Sada su u postavi uz Axla, ponovo i Slash i Duff i napredak je vidljiv u ove dvije nove pjesme. Ovaj e.p. sadrži četiri pjesme, dva nova singla plus live verzije Don´t Cry i You´re Crazy. Naslovna stvar kida mamaru i odlična je punkerizirana brza stvar, zarazne melodije, odličnih vokalnih i gitarskih dionica i brzog ritma bubnjeva. Druga nova stvar Absurd je energičan i žestok hard heavy ali meni malo previše groovy za moj ukus. Live verzije su tak tak, Don´t Cry jos u redu, ali druga je malo bezveze, čuje se da Axl nema više glas kao što je nekada imao i kao što je nekada mogao pjevati. Sve u svemu, okej povratak,
KRAYKULLA-WEBZINE 