Category Archives: Reviews

(literatura) Michael Moynihan/Didrik Soderlind – Lords of Chaos

Ovu knjigu sam nedavno kupio, jer se radi o totalno novom re-izdanju, pojačanom sa nekim novim intervjuima i novim dodacima koji nisu bili u originalu kojeg sam čitao, odnosno prvom izdanju kojeg sam čitao davno fotokopiranog odnosno printanog s nekog pdf formata. Isplati se imati original i knjiga u rukama je bolja nego Kindle u rukama, iako koristim Kindle često čitajući knjige koje nisu baš nabavljive na našem području.

Ova knjiga samo djelomično ima veze sa filmom koji je bio po mom mišljenju totalni promašaj u kojem je prikazana burna povijest Mayhem/Burzum/Euronymous/Varg sukoba i ubojstva, odnosno Deadovog samoubojstva. Iako detaljno proučava i objašnjava i taj dio povijesti i uspone norveške black metal scene, knjiga mi je bila zanimljivija u segmentima u kojima opisuje pagan i povijesni kontekst black metala, povezanosti sa nazi i ekstremno desnom scenom u nekim dijelovima, kroz iscrpne intervjue sa Varg Vikernesom ova knjiga pokazuje svu njegovu genijalnost kao i ludilo. Ali, ponekad je teško razlučiti to jedno od drugog, jelda? Odlični su opisi Oskorei, Odinizma kao i ubojstava i ekstremnih scena koji su manje ili više povezani sa black metal muzikom kroz ta djela.

Isto tako, knjiga se dosta dotiče Sotonizma, preko LaVeya i njegove Church of Satan do bestijalnog, primitivnog Sotonizma kakav je bio prezentiran u ranim danima drugog vala black metala. Zanimljivo se čita, nema praznog hoda i pokušava opisati sve strane, čak i policijsku i stranu svećenika iz jedne od spaljenih crkava u Norveškoj. Knjiga je to koja će biti zanimljiva i outsiderima koji nisu sa ove scene i ne znaju pozadinu i insidersku priču o događanjima. Dakle, nije savršena, ali je vrijedan dokument i to ne samo o muzici.

(recenzija) Hypocrisy – Worship (Nuclear Blast)

Peter Tagtgren je legenda. Svi njegovi bendovi i projekti, sva produkcija sa Abyss studiom, sve što je napravio meni je odlično. Njegov glavni bend Hypocrisy je nedavno izdao novi trinaesti dugosvirajući opus, osam godina nakon zadnjeg. Što imamo ovdje? 11 pjesama odličnog melodičnog švedskog death metala, sa podosta agresije i brzine i sporijih atmosferičnijih stvari gdje se na cijelom albumu ističu odlične gitarske melodije, kao i fenomenalno bubnjanje Horgha, poznatog kao i bubnjara Immortal, on je meni jedan od najdražih bubnjara na sceni ikada. Peterovo pjevanje je opet raznoliko, od growlova koji se razumije u dosta slučaja što pjeva, preko black vokala do predivnih clean, melodičnih dionica. Basist Mikael Hedlund grmi u svojim dionicama podebljavajući kvalitetu odlično napisanih pjesama. Tematski, album se opet bavi cyber svijetom, zavjerama, alienima, UFO-ima i sličnim veselim temama koje ovaj bend analizira u svojim tekstovima već desetljećima. Ovo nije najbolji Hypocrisy album, ali je definitivno u top 5, barem meni.

8/10

(recenzija) Voices – Breaking The Trauma Bond (Church Road Records)

Voices dolaze iz UK-a i ovo im je četvrti dugosvirajući opus u postojanju na sceni od 2012.godine. Ovaj bend se sastoji od sadašnjih i bivših članova Akercocke i Sarah Jezebel Deva između ostalih bendova i projekata u kojima su iskusni članovi ovog benda svirali i sviraju do sada. Voices sviraju neku mješavinu avantgardnog i progresivnog black metala sa podosta gothic utjecaja, pogotovo u vokalnim dionicama gdje se često miješaju growlanje i gothic pjevanje koje me poprilično podsjetilo na Sisters of Mercy u nekim dionicama. Isto tako ima dosta i clean melodičnih vokala koji odlično pašu na sporije atmosferične skoro doomy dionice koje sa takvom lakoćom opet postaju blast beat agresivnost. Tekstualno se Voices kreću više u osobnim vodama, koriste teme na koje se možemo povezati kao što su izolacija, depresija, beznađe, seksualnost, smrt i život…Moji osobni favoriti su An Audience of Mannequins, Ghost City, Beckoning Shadow. Ovo je jako dobar album.

7,5/10