Ova godina je stvarno zasad odlična što se tiče izdanja na domaćoj hardcore punk sceni. Probudio se i jug, odnosno Dalmacija i izašlo je nekoliko odličnih izdanja, jedno od njih je i album benda Pardon. Ovo je debut album koji sadrži 13 pjesama odličnog punk rocka s dosta street punk i bržeg hardcore punk utjecaja. Tekstovi su onako više osobni, na hrvatskom jeziku i svatko se može nekako s njima poistovjetiti u mnogo tema. Meni su osobno malo bolje brže i melodičnije stvari kao što je Dalmatinska rapsodija, te odlićna Živili. Vokal je onako moćan nekako, prodoran, ali artikuliran i može komotno rokati melodičnije stvari, ali i više street punk himne kao što je odlična Lik. Jedan od highlighta albuma je svakako odlična obrada vječnog hita Vice Vukova, Pismo ćali. Ima i OI punk utjecaja, a to se može čuti u odličnoj Mojih 5 minuta. Ja svaki puta nađem neki novi favorit među ovih 13 pjesama, pa mi je teško izdvojiti neku, ali pokušao sam gore navesti neke koje mi se onako malo više sviđaju, ali cijeli album je bomba i istinski dobar punk rock.
Zadarske street punk/Oi legende Alergija su se vratili novim albumom, nakon dugo vremena. Riječ je o starim borcima kao što sam i ja, koji još od devedesetih rokaju svoj punk rock, beskompromisno i tvrdo, uz poneku odličnu melodiju na gitari da pojača himničnost stvari. Na ovom albumu nalazi se 12 pjesama. Kao meni odličnu mogu izdvojiti himnu Dobar stari pank u kojoj gostuju legende Davorin Bogovič i Valter Kocijančić, za koju je spot bio vani prije izlaska albuma kao najavni single. Naslovna stvar je onako generična street punk himna s in your face tekstom koji pogađa još uvijek onog punk klinca u meni, s litricom dvije na klupici u parku noćima. One pjesme koje bih još izdvojio na ovom albumu kao meni nekakvi highligtsi su Pogled i Povijest, te Novi počeci. Stipin vokal je nekako više grlat, guturalan, malo drugačije pjeva od nekadašnjih izdanja, nekako dublje, možda mrvicu agresivnije, ali i ta agresivnost u vokalu dobro prati himnične melodije gitara u mnogim stvarima na albumu koje su catchy i dobre za izvođenje uživo, a live ovaj bend jednostavno rastura i svaki njihov nastup koji sam gledao bio je energetska punk rock bomba. Da li mi je ovo najbolji Alergijin album svih ovih godina? Nije. Nikada više vjerojatno neće napraviti takve kultne hitove i albume koje su izdali 90ih i ranih 2000-ih, ali nitko to ni ne traži od njih. Ovo je dobar punk rock album i to je jedino što je bitno.
Srbija ima stvarno odličnu punk hardcore scenu, pa je Kpax! ilitiga Krah! nedavno gostovao kod nas u Prostoru i imao sam prilike ih čuti live i bili su mi odlični. Evo sada novog izdanja na kojem se nalazi 10 pjesama. Ono što je posebno i krasi Kpax! je to, što sviraju neku mješavinu post punka koji ima dovoljno himničnosti i istovremene agresije Oi punka, sa odličnim tekstovima na srpskom jeziku i to čini jednu sasvim super kombinaciju. Tekstovi su poprilično osobni, ali ima tu i punkerske kritike današnjeg društva i sivila modernog života. Čak ima i podosta mraka i melankolije, te melodije u gitarskim dijelovima, što podsjeća na stare Oi bendove novosadske škole plus francuski Oi. Ima podosta ooo i aaa singalong dijelova što mi je dodatan plus ovom bendu. Post punk dijelovi daju neki štih alijenacije i osobne otuđenosti kroz koju sam i sam prošao poprilično puta i mogu se poistovjetiti sa dosta tekstova i pjesama na ovom albumu. Produkcija je odlično napravljena i sve je na svome mjestu. Meni nekako najdraže pjesme na ovom albumu su naslovna stvar dakle Bolesno društvo, Jeza, te Izolacija i Glas. Sve u svemu, još jedno odlično izdanje beogradske punk hardcore Oi scene.
KRAYKULLA-WEBZINE 