Kijamet su relativno friški bend na zagrebačkoj hardcore punk sceni. Do sada imaju jedno izdanje istog naziva, dok je ovo novo i sadrži 8 pjesama. U moru odličnih izdanja domaće scene koji su izašli ove godine, teško je odlučiti što je bolje i kako sve pohvatati. Kijamet sviraju mračan hardcore punk sa dobrim angažiranim tekstovima na hrvatskom koji nisu totalno in your face nego malo treba čitati između redova, pametno su napisani, onako iz osobnog kuta, a pjevačica Petra ima jedan od boljih vokala koje sam slušao i totalno paše apokaliptičnoj viziji muzike, dal pjevala clean vokale ili growl. Jakić je snimao, miksao i masterirao, napravio je odličan posao, jer je vizija benda totalno uspjela, pomalo distopijska. Muzika malo podsjeća na Ponor što nije čudo jer basist/vokal Ponora svira u ovom bendu. Meni su bolje malo brže stvari na ovom albumu kao što su recimo Kamen škare papir ili Bilješka, te Dolazi carstvo. Sve skupa, riječ je pomalo atipičnom mračnom hardcore punku, koji meni jako paše, a ti poslušaj i ocijeni sam.
Moram priznati da sam se na Alkaline Trio nakačio relativno kasno, tek na Is This Thing Cursed albumu iz 2018.koji mi je do danas najbolje izdanje ovog benda. No, eto stigao je novi album Matt Skibe i kompanije koji sadrži 11 pjesama od kojih je jedan instrumental. Muzika je miks melodičnog punk rocka i pop punka sa odličnim osobnim i podosta mračnim tekstovima i odličnim harmonijima vokala Matt Skibe koji ima poseban glas za ovakvu glazbu i backing vokal harmonija. Ono što bih mogao izdvojiti kao neki highlighti albuma su mid tempo himne Versions Of You, te Scars i malo bržu odličnu meni najbolju stvar na albumu koja se zove Break. Sve u svemu, album nema fillera osim možda onog nepotrebnog kratkog instrumental intermezza, ali Skiba valjda zna zašto je stavio to na album. Sve u svemu, odličan album, ako volite svoj punk rock melodičan i pomalo mračan.
Hellbutcher su relativno novi bend na sceni, izdali su jedan demo i sada debut album, ali članovi benda su svojevrsna supergrupa. Vokal je poznat po svom bendu Nifelheim, kultnim švedskim black thrash speed metal facama. Ostali članovi su svirali ili sviraju u Bloodbath, Aeternus, Gaahls Wyrd, Unleashed i mnogim drugima. Što imamo na ovom albumu? 8 stvari old school black speed metala sa podosta 80ih utjecaja kao što su rani Sodom ili Kreator plus švedske melodije s maidenovskim prizvukom, odličnim black vokalom plus nešto dobro starog hardcore punka i d beata. Što se tiče tekstova, oni su ono, in your face kao što su naslovi Hordes of the Horned God, The Sword of Wrath, te meni najmilija Death’s Rider. Ovaj album je prava energetska bomba i jako me zanima kako ovo zvuči uživo siguran sam da odlično. Ako već moram usporediti s nekim bio bi Nifelheim miješan sa švedskim Bewitched. Odličan album.
KRAYKULLA-WEBZINE 