Kako napisati recenziju za bend koji mi spada u top 3 hrvatska punk rock benda. Nakon dugih 7 godina, tragičnog gubitka vokala Ivana Antolića Iveka, bend je nastavio dalje i izbacio treći album sa 9 novih stvari. Novi vokal Marinko Lugović odlično se uklopio i live i studijski, meni je odlično to što ne kopira Ivekov način pjevanja već je donio originalnost i novu energiju i boju pjesmama. Ove nove stvari su kompleksnije, kao što je naslovna stvar, čestih promjena ritma i himničnih refrena, kao i odličnih gitarskih riffova braće Rašidagić koji su pravi virtuozi, a time ne umanjujem i virtuoznost ostatka benda. Ima tu brzih punk stvari kao što su Kada Vrijeme Stane, Čuvaj Suze ili Klinac Bez Avanture, a i mid tempo kao što je odlična Sjećanja koja je bila odabrana ranije kao single. Tekstovi su opet jaka strana benda, svi su na hrvatskom, a govore o osobnim temama, kao što su gubitak, tuga, nada, sreća i upravo ti tekstovi uz naravno muziku čine ovaj bend jakim. Meni je osobno najbolja posljednja stvar na albumu Sjećam Se, koja na neki način spaja stariju eru i novu eru ovog benda na kojoj se odlično izmjenjuju vokali gitarista i Marinkov glas. Uglavnom, odličan album i molim ne više čekati sedam godina na naredni. Jedva čekam neke od ovih stvari čuti live na gigu.
Dayal Patterson je engleski novinar i osnivač odličnog labela Cult Never Dies putem kojeg izdaje knjige i radi distro muzike i majica. Ovaj fanzin je zapravo ono što piše u naslovu, preludij za njegovu trilogiju knjiga o black metalu. Fanzin je odlično napravljen, kao prava mala knjiga. Sadrži odlične interviewe s veličinama kao što su Mayhem, Beherit, Archgoat, Skitliv, Hades Almighty, Gorgoroth, Marduk, Impaled Nazarene, Sigh, Enthroned i Taake, dakle same legende i kulti bendovi. Posebno bih istakao odličan interview sa Frostom, legendarnim bubnjarem Satyricon i 1349. Tu je i meni jako zanimljiv scene report finske black metal scene. Lako se čita, interviewi nisu dosadni i relativno se brzo pročita pošto 64 stranica. Uz muzičke interviewe tu je i odličan artwork kao što se može već vidjeti na naslovnici zinea. Ovo je prava preporuka da se čita redoslijedom knjiga koje ćemo predstaviti u Kraykulli u bliskoj budućnosti. Ja sam svoj primjerak nabavio u knjižari Rockmark u Zagrebu, pa ako te zanima nabavi možda im je ostao koji primjerak.
Dead Dog Summer from my hometown of Čakovec have been active from around 2020 if I am not mistaken, but members of the band have decades of activity playing in various hardcore punk bands in Croatian underground scene. The new DDS album is out now and I thought that it will be hard to top the debut A Place Of Someday, but the guys did it again! This new album is even better than the first one and I think the new material will go great at gigs. I immediately noticed two things. The album is a bit rawer in guitar work, some drum parts are faster making the new songs closer to hardcore punk side of things. But, the new album is also more melodic than the first one, Igor’s singing is more clean and melodic, he gave up from screaming parts which were featured on the first album. I love the mix between hardcore energy and melancholic melody. Lyrics are again on the spot, personal but hit you right in your face with something you can relate to in your life. Besides already known songs Bridges, Scars and Believe It, my personal favorites on this record are Screens Of Hope and Paint The Sky having such beautiful atmosphere and melody. But, you must find your own listening to this superb record. 10/10
KRAYKULLA-WEBZINE 