Evo, vrijeme prolazi i stigao je album broj dvanaest ovih norveških legendi. Nakon prošlog True North albuma mislio sam da će biti teško nadmašiti album koji mi je bio na repeatu cijelo jedno duže vrijeme. Ovaj album je u neku ruku uspio to napraviti, a u neku ruku nije. Borknagar su daleko odmakli od svojih black metal korijena, iako je black metal još uvijek tu u podlozi, čini se da na ovom novom albumu ima puno više blast beatova i izleta u prošlost odnosno black metal vode, ali isto tako ima i puno više prog metal elemenata, čak i pomalo izleta u psihodeliju. ICS Vortex(bass/vox) i Lars A.Nedland(klavijature) dijele vokale, ICS Vortex one harsh black metal vokale i njegov trademark glas za clean vokale, kombiniran s Nedlandovim clean vokalima čini jednu perfektnu cjelinu. Osnivač benda Oystein G.Brun(gitara) je zapravo jedini preostali originalni član benda, mada je ovo ista postava koja je napravila i prošli spomenuti True North album. Pjesme su dosta duge, no nikako ne znači da su i dosadne. Upravo suprotno. Žestoki gitarski riffovi se vješto isprepliću sa atmosferičnim dijelovima kao i agresivni blastovi koji se pretvaraju u sporije, skoro doomy melodične atmosferične dijelovi upotpunjeni sa odličnim klavijaturskim dionicama. Tekstualno Borknagar meni jako paše, iako su im je dio tekstova o prirodi, a dio više osobnog karaktera, ne pate od izbacivanja parola ili floskula. Moji osobni favoriti na ovom albumu su trenutno Nordic Anthem, Moon, Stars Ablaze i Northward, iako se to može promijeniti čim više slušam ovaj album. Iako je dobar album, nije mi uspio nadmašiti moja top četiri njihova albuma, a to su True North, Borknagar, The Olden Domain i The Archaic Course. Svejedno se radi o albumu koji volim i treba ga poslušati.

7,5/10