Category Archives: Reviews

(review) HÄXÄNKING – Pogani Spjevi

Ovaj bend je relativno mlad na sceni i ovdje je riječ o debut albumu koji je napravljen DIY s odličnom produkcijom koja na fenomenalan način dočarava ideju i ideologiju iza muzike. Na albumu se nalazi 13 pjesama na hrvatskom i engleskom jeziku. Muzika je onako kako je baš volim, miks black metala, epskih melodija u nekim stvarima, thrasha i speeda onako napravljeno na old school način. Album počinje mračnim sporim ritmom bubnjeva i klizećim bas dionicama koje isprekida krik koji označava početak poganskih spjevova pjesmom Carstvo Kleto koje roka dalje apokaliptičnim brzim black thrashom i vokalom koji je odličan, onako malo blackerski, malo growl, ali dosta ga se razumije što pjeva i bez da čitaš lyricse, što je dodatan plus. Tekstovi su old school, ali dobri, blasfemija, pijenje, malo ironije i crnog humora, kao i rata i apokalipse. Mene ovaj bend jako podsjeća na Dissection, možda ne toliko muzikalno, ali u mnogim segmentima i atmosferi podsjeća me na jedan od meni najboljih bendova ikada, a to je Dissection. Meni najjača pjesma na albumu je Necropanzer koja ima takvu epsku melodiju u glavnoj gitari, a osim toga Bestial Warlord, Nosferatu, te Monarchi Bestialkohol, no sa svakim slušanjem ovog epskog opusa nalazim nešto novo i još bolje na ovom albumu. Muzikalno je tight, sva trojica su odlični muzičari koji znaju posao, da se tako izrazim. Varaždinska scene ima nekoliko odličnih bendova, a ovo je definitivno jedan od njih. Odlično mi je što na albumu koriste klavijature i neke semplove, odnosno vrisak, brušenje mačeva i još neka iznenađenja što dodatno doprinosi ionako već genijalnoj atmosferi. Ovo je jedan od boljih albuma što sam slušao i što su izašli ove godine.

10/10

Bandcamp

Facebook

(review) Kanonenfieber – U-Bootsmann

Iako u zadnje vrijeme ima puno black metal bendova koji imaju za tematiku I.Svjetski rat, ovaj bend iz Bamberga, Bavarske bio mi je pravo otkriće. Kanonenfieber je brainchild kreature zvane Noise koji je od 2020.stvarao svu muziku, dok se 2021.oboružao ostalim muzičarima koji su postali pravi bend. I to bend koji daje puno na nastup, svirajući maskirani u njemačke vojnike ili mornare iz I.Svjetskog rata, imajući puno dramatike kao i odličan live nastup. Na ovom novom E.P.-u u trajanju od deset i pol minuta nalaze se dvije stvari koje su naprosto odlične. E.P. počinje sablasnim semplom odnosno introm kako neki njemački zapovjednik govori o pomorskom ratovanju. Da, Kanonenfieber pjevaju na njemačkom. Kampf Und Sturm je odlična stvar koja miksa melodiju, epske rifove kao i blastbeatove i atmosferične skoro doom dionice stvarajući sablasnu atmosferu morskog ratovanja. Vokali su miks black metal pjevanja i death metal growla, ali ako razumiješ njemački, a ja da, sve možeš shvatiti što se pjeva. Pravi hit ovog E.P.-a je druga pjesma Die Havarie za koju je napravljen i video. Ova pjesma miksa brutalnost black metala i epske melodije i stvara atmosferu beznađa i konačnog kraja i potonuća u metalnom lijesu podmornice. Da, naslov E.P.-a na našem se prevodi kao Podmorničar, pa je jasna tematika ove dvije stvari. Sve u svemu, prekrasno otkriće, odličan bend, a ja si dajem domaću zadaću da proučim ostatak izdanja ovog odličnog benda.

10/10

(review) Green Day -‘Saviors’

Znam, znam komercijala je, ali ovo je moj webzine i objavljujem ono što mi se sviđa, pa eto i recenzije novog Green Day albuma od 15 pjesama, četrnaestog po redu u karijeri ovog kalifornijskog benda. Nakon prošlog naprosto užasnog album bio sam skeptičan što očekivati, ali ostao sam ugodno iznenađen. Ovo je odličan melodični rock sa pop punk prizvukom. Green Day su ostali vjerni svojim punk rock korijenima i to se čuje na ovom albumu. Billie Joe Armstrong je vratio svoj normalni vokal na kakav smo navikli, a ne ono užasno pjevanje kroz telefonsku slušalicu sa prošlog albuma, koje je bilo grozno. Ovaj album ima stvarno catchy stvari poput up tempo 1981 ili Comma City, pa himničnih poput The American Dream Is Killing Me ili Look Ma, No Brains. Netko bi ovo nazvao generičnim pop punkom no meni je ovaj album sjeo kao budali šamar i stvarno mislim da su ove pjesme napisane kako treba i istina, radi se o multimilijunskom stadionskom bendu na major labelu, ali treba se sjetiti da slava Green Daya nije došla preko noći nego su se kalili po klubovima i podrumima, dnevnim sobama i još nekim weird mjestima za koncerte. Ima i nekih dosadnih stvari poput Corvette Summer ili Livin In The 20’s koje više vuku na neki dosadan rock bez glave i repa, tako da nisu sve stvari na ovom albumu dobre, to je minus albuma, a one koje su dobro su stvarno catchy i okej za poslušati na sunčan i topao dan. Kakav bi bio album Green Daya da nema baladu, a ovog puta tu je emocionalna Father To A Son. Što još reči, pa poslušajte si i donesite vlastitu prosudbu ako niste previše trve i underground da slušate Green Day album haha.

7/10