Pogledao sam konačno hvaljeni dokumetarac iz 2008. Lovecraft:Fear Of The Unknown, scenarista i redatelja Franka H.Woodwarda. Pošto mi je Lovecraft najdraži horror pisac, odlučio sam se malo osvrnuti na ovaj film prisječajući se svih strahova koje mi je ovaj pisac priuštio od dječačkih dana do danas.
Howard Phillips Lovecraft je rođen 1890. Otac Winfield je bio trgovački putnik i za vrijeme jednog od svojih putovanja u Chicago je doslovno poludio i mentalno se raspao, te su ga zatvorili u ludnicu. Majka Susan se vratila sa sinom u rodni Providence. Otca se nikada nije vratio iz ludnice, te je naposlijetku tamo umro od sifilisa. Početak filma nam objašnjava rane dane Lovecraftovog djetinjstva, koje nije bilo baš najsretnije.
U filmu se kao gosti i komentatori pojavljuju razne slavne ličnosti iz svijeta horror i fantasy filma i književnosti kao što su Neil Gaiman, Peter Straub, Guillermo Del Toro, Ramsey Campbell, Stuart Gordon, John Carpenter…
Nakon što je Lovecraft kao dječak opet završio sa majkom u rodnom Providenceu, majka je bila prepuritanski odgojena i previše gotovo bolesno je brinula za malog Howarda. Dječak se često zatvarao na tavan kuće u kojoj su živjeli gdje su mu društvo pravile brojne knjige koje je čitao. Otkrio je Poea i njegove priče, a razvio je ljubav prema astronomiji i svemiru koji mu se činio preprazan pa je valjda zato u njega smjestio Old Ones(Chtulhu, Yog Sothoth, Azathoth..)
Kao mladić i kasnije kao razvijeni autor, Lovecraft nikada sam nije rekao nešto dobro o svom spisateljskom radu, vjerojatno ga je i dobar odgoj sprečavao da učini tako nešto. Ovdje ne mogu, a da ne spomenem i mračnu stranu, naime, cijeli život Lovecraft je bio prilično ksenofoban i veliki mrzitelj stranaca i doseljenika. Zaljubio se u male novine koje su ljudi izdavali praktički DIY, pa je i on pokrenuo jedne, zvale su se prikladno njegovim uvjerenjima The Conservative koje je sa malo ili nikakvim uspjehom izdavao nekoliko godina.
1919.objavljena mu je prva priča “Dagon”, stravična pripovijetka o mornaru brodolomcu koji je izbačen valovima na pusti otok za kojeg otkriva da nije toliko pust. Kao što sam napomenuo, bio je jako vezan za majku Susan koja je preminula 1921.godine. Kada je ostao sam, živio je u malom stančiću i svojim je pričama jako slabo zarađivao, te je jako slabo jeo, što je po mom mišljenju imalo utjecaja na kasniji razvoj bolesti.
Za jedne humorističke novine je uspio napisati i prodati priču Herbert West:Re-animator koja je postala jedna od njegovih najpoznatijih ranih radova, priča o ludom znanstveniku koji oživljava mrtvace je dobila i svoju filmsku verziju u režiji Stuarta Gordona, sa horror ikonom Jeffrey Combsom u naslovnoj ulozi. Film je čak i dobio dva nastavka, koji su bili užasno loši. Dakle, za tu priču je Lovecraft po prvi puta zaradio nešto veći honorar.
U to vrijeme strast su mu postala putovanja, pa je za vrijeme jednog putovanja u New York upoznao Sonju, židovku u koju se unatoč svom žestokom antisemitizmu jako zaljubio i oženili su se. Zbog Sonje se preselio u New York, a pošto prije nije bio sklon nekom kontaktu s ljudima, Sonja ga je uvela u svijet seksa i ljubavi.
1923.je sa radom počeo jedan časopis koji je za Lovecrafta i mnogo drugih autora imao izuzetno značenje, pošto je otkupljivao i objavljivao horror i sf priče. Časopis se zvao Weird Tales. Nakon preseljenja u New York, Lovecraft je izmislio tri pojma koja su bila ključna za njegove daljnje priče a to su:Miskatonic University, grad Arkham i legendarna knjiga zla i magije Necronomicon. U New Yorku je Sonja marljivo radila kako bi preživjeli, a Lovecraft je uporno odbijao pronaći posao, njihovo siromaštvo i njegov rasizam su jako narasli. Sonja je otišla raditi u Pittsburgh, a Lovecraft se vratio u Providence 1926.
Nekako u to vrijeme napisao je i objavio jednu priču koja je postala skoro središnji dio njegovog rada, a to je “The Call Of Chtulhu”. Ta priča je postala jedna od njegovih najpoznatijih i pokrenula je cijelu mitologiju koja živi do dana današnjeg.
Na jednom izletu kada je gledao šumu i kamenje na vrhu brda, smislio je isto tako jednu od svojih najpoznatjih priča, a to je “The Dunwich Horror”. Ta je priča o zlokobnoj obitelji Whateley, Yog Sothothu i drevnim brdima imala jako dobar uspjeh, pa mu je donijela do tada najveću zaradu, 240 dolara. Danas ta priča ima barem dvije filmske ekranizacije i jako puno referenci u horror svijetu.
Na osobnom planu, 1929.Sonja i Lovecraft su predali papire za razvod, a ona je otišla u Europu koju je Lovecraft jako želio posjetiti, no nikad nije uspio. Kasnije se opet udala i imala dug i sretan život u Kaliforniji gdje je i umrla 1973.
Lovecraft je nastavio živjeti u relativnom siromaštvu i pisati i slati priče od kojih su neke objavljene, a neke odbijene. Film nadalje prikazuje njegovu zadnju, meni nekako najdražu fazu, gdje su priče postale zrele, duže, a ksenofobija i rasizam na osobnom planu su popustili i pretvorili se u ljubav prema životu.
1930.objavljuje “The Whisperer in Dark”, priču koja je ustvari Lovecraftova reakcija na otkriće planete Pluton te godine. Priča je u obliku pisama između dva prijatelja koji otkrivaju vanzemaljsku agendu kako pokoriti čovječanstvo.
1931.Lovecraft je napisao i objavio jedini svoj roman i najduži opus “At The Mountains Of Madness” roman o ekspediciji na daleki sjever koja je otkrila fosile i ostatke vanzemaljske rase i nešto još uvijek vrlo živo u ledu! Moram priznati da kao klincu kada sam prvi puta čitao ovo djelo nikako nije sjelo, da mi je bilo prekonfuzno i nekako previše opisno u odnosu na Lovecraftove priče. Danas mi je ovo fenomenalan roman! “Planine ludila” kako su kod nas prevedene su imale ogroman utjecaj na horror svijet, poglavito na filmove kao što je npr “Alien” Ridley Scotta, pri tom mislim na slijetanje broda Nostroma na planetu na kojoj ih čeka napušteni srušeni brod veličine grada, sa mrtvom posadom i nečim živim. Isto tako vidi se utjecaj na Carpenterov film “The Thing” koji jako podsjeća na taj roman, iako je napravljen po čisto jednom drugom predlošku. Zanimljivo, magazin Weird Tales je odbio izdati “At The Mountains Of Madness”.
U kasnijoj fazi svoga rada, Lovecraft se stidio nekih odličnih priča kao što je npr “Shadow over Innsmouth”, jer ih je smatrao regresom u odnosu na svoj književni put. Ta priča o gradu punom drevnih ljudi riba je jedna od boljih, u kojoj se Lovecraft iskazao kao majstor akcijskih scena, odnosno bijeg glavnog lika iz hotela i potjera po ulicama do procesije ljudi riba je jedna od najnapetijih scena horror literature koje sam čitao. Krajem 1935.ipak su objavljene “At The Mountains..” i “Shadow Out Of Time” što mu je donijelo još jednu najveću zaradu ikad, 595 dolara. Kako je vrijeme odmicalo, publika je prepoznala njegov rad i slava i zarada su mu se povećavali, ali zdravlje mu je bilo sve lošije. Dijagnosticiran mu je rak debelog crijeva i 1937.je umro star 46,5 godina.
Nakon Lovecraftove smrti, poštovatelji, krug pisaca prijatelja Lovecrafta su osnovali Arkham House, izdavački label vođen od strane August Derletha i Donalda Wandreia kako bi izdali sve njegove priče, što su i učinili 1937. te su oni jedni od najzaslužnijih da njegov rad nije pao u zaborav.
Lovecraftov rad nikada nije zaboravljen, naprotiv, služi kao vječna inspiracija horror kulturi, pošto je ipak bio mračan barokni horror princ 20.stoljeća!
