Kao što možete pretpostaviti, riječ je o stripu The Walking Dead, po kojem je napravljena hit tv serija koja je upravo završila, ako se ne varam, nakon jedanaest sezona koliko znam. Domaća odlična strip izdavačka kuća Fibra izbacila je četiri ogromne omnibus knjige, ovo je prva od njih na preko tisuću stranica. Kupio sam je nedavno na akcijskoj cijeni kako bih pratio seriju i usput vidio što su u seriji promijenili u odnosu na strip. Ova grafička novela Roberta Kirkmana, Charlie Adlarda, Tony Moorea i Cliffa Rathburna u prvoj knjizi obuhvaća prvih pedeset šest epizoda stripa, a govoreći u terminu poznate serije, završava na otprilike kraju treće sezone serije. Priča prati bivšeg policajca Ricka Grimesa koji se budi iz kome nakon što je upucan na dužnosti. U međuvremenu svijet se promijenio, zombi apokalipsa je izbila i Rick zbunjen traži svoju obitelj, ženu Lori i sina Carla te ih pronalazi sa grupom preživjelih koji se pokušavaju probiti do Atlante i dalje. Dakle, ova knjiga pokriva Atlantu, boravak na Hershelovoj farmi, zatvor i bitke sa Guvernerom i njegovim ljudima. Ono što mogu reči, a da ne spoilam strip i seriju je da lik Darryla, toliko popularnog u seriji, u stripu uopće ne postoji, kao ni lik njegovog brata Merlea. Isto tako, izmijenjene su sudbine nekih likova u odnosu na seriju, neki umiru ranije, neki se pojavljuju ranije, neki umiru kasnije i tako to. Strip je puno zanimljiviji od same serije, jer nema onih sapunica dijelova zbog kojih su neki fanovi zamrzili i prestali gledati seriju. Također, strip je puno brutalniji što se tiče scena umiranja, same okrutnosti i brutalnosti postapokaliptičnog svijeta, scenama golotinje i sexa i volio bih da je serija napravljena malo brutalnije, ali morala je naravno biti po nekim tv standardima složena koliko znam. U svakom slučaju jedva čekam pročitati i ostale omnibuse, ovaj je bio toliko dobar.
Category Archives: Reviews
(movie) Once Upon a Time in America(1984) – kada je bratstvo važnije od ičega.
Ovaj film je Sergio Leone pripremao više od deset godina i ovo je jedini film kojeg je snimio od 1971., pa do svoje smrti 1989. Originalno je trebao trajati oko osam do deset sati, no skraćen je na tri sata i četrdeset devet minutni gangsterski ep o prijateljstvu, bratstvu važnijem od ičeg, odrastanju, razočaranju i izdaji. Noodles, Max, Patsy i Cockeye su prijatelji od djetinjstva odrastajući na ulicama Lower East Side u New Yorku. S vremenom sve više i više skreću u svijet gangstera, prvo obavljajući sitne stvari kao što su krađe za druge mafijaše, da bi s vremenom stvorili vlastitu organizaciju. Imali su jedan sandučić na pošti u kojem su spremali kovčeg s novcem zarađen kriminalnim poslovima. No, dogodi se izdaja, Max, Patsy i Cockeye poginu, a Noodles je optužen za cinkanje muriji i traži ga sva mafija New Yorka, pa pobjegne autobusom nekamo, kao što sam kaže u šupak svijeta. Trideset godina kasnije Noodles se vraća, te šetnjom po putu sjećanja pokušava otkriti tko mu je smjestio sve skupa. Teško je objasniti radnju filma tekstualno, pošto prati tri vremenska razdoblja, klinačko doba, doba najveće slave i vrhunca organizacije, te Noodlesovo nastojanje da ko ostarjeli bivši mafijaš otkrije tko mu je smjestio i zašto se sve dogodilo i moralo dogoditi kao što se dogodilo. Glumačka postava je fenomenalna, pogotovo Robert De Niro prema kojem sam slab, jer mi je jedan od najomiljenijih glumaca, ali tu je i fenomenalan James Woods kao i Elizabeth McGovern, Treat Williams, Danny Aiello, Joe Pesci i mnogi drugi. Ovaj film me uvijek naježi, pogotovo završetak filma jer govori o katarzi, opraštanju i tome da je prijateljstvo/bratstvo veće od samog života. Imao sam/imam takve prijatelje/braću za koje bih napravio sve, pa i pao, tako da me kraj ovog filma, kao i cijeli film ostavi uvijek sa suzom u oku. Ovo Leoneovo remek djelo valja uvijek pogledati svakih nekoliko godina i prisjetiti se kako je ovo odličan film.
10/10
(review) Leo Donat – ‘Acoustic EP’
Leo Donat je inače poznatiji kao gitarist/vokal melodic hardcore punk benda Me As Well iz Karlovca, a sada je izdao svoj solo acoustic EP. Na ovome malom čarobnom izdanju nalaze se pet pjesama, četiri na engleskom i jedna na hrvatskom jeziku. Ne znam kako će vas, no mene je ovo izdanje jako podsjetilo na akustične albume nikada prežaljenog pokojnog Tony Slya iz No Use For A Name, dakle emocionalni melodični akustični punk rock prve klase, od nekih stvari mi se naprosto naježila koža koliko su dobre, glazbeno i tekstualno, kao na primjer odlična ‘Long Time Coming’ koju sam vrtio ponovo i ponovo, kao i genijalne ‘Dear Friend’, te ‘Nisam Tu’. Ove pjesme mogu zamisliti i u Me As Well verzijama s dualnim Leovim i Majinim vokalima i ziher sam da i u toj inačici bi zvučale fenomenalno, ali ovako je odlično. Atmosfera, melodija, emocija. Zakon malo DIY izdanje, na ‘Name Your Price’ je, ali ako već skidate pošaljite rečenicu ili dvije Leu da vam se sviđa, siguran sam da će to cijeniti.


