NOFX su na zadnja tri albuma promijenili malo tematiku i stil te ušli u neke mračnije vode pogotovo tekstualno. Veliku ulogu je odigrao i dolazak odlične Karine Denike na klavijature i back vokale što je dodatno dalo novim stvarima neku višu dimenziju. Tko je čitao autobiografiju benda Hepatitis Bathtub znati će pronaći teme o kojima tekstovi govore. Nakon Single Albuma i Double Albuma stigao nam je Half Album, ustvari E.P. od pet pjesama koje nastavljaju tamo gdje su zadnja dva albuma stali. Fake A Wish Foundation je odlična baladna stvar koja govori o ozbiljnoj temi raka i umiranja od istog. I’mA Rat je odabrana kao najavni single i to ne bez razloga pošto se radi o brzoj Nofx stvari sa odličnim vokalnim harmonijama i melodijom kao i brzinom. The Queen Is Dead mi je najbolja stvar na ovoj ploči, iako mi se čini da sam je već čuo mislim na Cokie The Clown albumu, alter egu Fat Mikea, ali nisam ziher i ne da mi se ići sada provjeravati. Riječ je o dramatičnoj priči o smrti prijateljice. The Humblest Man In The World mi nekako nije legao, više kao minijaturni filler, iako pjesma nije sama po sebi loša, ali nekako mi je prerokerska. Najveći epski dio ove ploče je The Last Drag, kompleksna pjesma od preko 6 minuta, koja ni u jednom momentu nije dosadna. Sve u svemu, dobar E.P. benda koji se upravo u Europi oprašta od publike posljednjom turnejom nakon 40 godina postojanja. Hvala im na svoj dobroj muzici i koncertima.
Znam, znam komercijala je, ali ovo je moj webzine i objavljujem ono što mi se sviđa, pa eto i recenzije novog Green Day albuma od 15 pjesama, četrnaestog po redu u karijeri ovog kalifornijskog benda. Nakon prošlog naprosto užasnog album bio sam skeptičan što očekivati, ali ostao sam ugodno iznenađen. Ovo je odličan melodični rock sa pop punk prizvukom. Green Day su ostali vjerni svojim punk rock korijenima i to se čuje na ovom albumu. Billie Joe Armstrong je vratio svoj normalni vokal na kakav smo navikli, a ne ono užasno pjevanje kroz telefonsku slušalicu sa prošlog albuma, koje je bilo grozno. Ovaj album ima stvarno catchy stvari poput up tempo 1981 ili Comma City, pa himničnih poput The American Dream Is Killing Me ili Look Ma, No Brains. Netko bi ovo nazvao generičnim pop punkom no meni je ovaj album sjeo kao budali šamar i stvarno mislim da su ove pjesme napisane kako treba i istina, radi se o multimilijunskom stadionskom bendu na major labelu, ali treba se sjetiti da slava Green Daya nije došla preko noći nego su se kalili po klubovima i podrumima, dnevnim sobama i još nekim weird mjestima za koncerte. Ima i nekih dosadnih stvari poput Corvette Summer ili Livin In The 20’s koje više vuku na neki dosadan rock bez glave i repa, tako da nisu sve stvari na ovom albumu dobre, to je minus albuma, a one koje su dobro su stvarno catchy i okej za poslušati na sunčan i topao dan. Kakav bi bio album Green Daya da nema baladu, a ovog puta tu je emocionalna Father To A Son. Što još reči, pa poslušajte si i donesite vlastitu prosudbu ako niste previše trve i underground da slušate Green Day album haha.
Question Mark are no strangers to the pages of this webzine, because we reviewed their record in 2019. This is their brand new full length album containing 15 songs. The music is melodic hardcore punk with lots of nineties no philosophy straightforward skate punk influences thrown in song structures for good measure. That means fast and energetic songs, great guitar melodies, even better vocal lines and backing vocal harmonies. If I must compare this record to some other band of which it reminded me of it would be Good Riddance, especially in vocal department. Like their last album, lyrics are again fine mix of personal and read between the lines political criticism and I love bands to whose lyrics I can relate to. My favorite songs on this beauty are: ‘New Sings of Fury’, ‘Evil Intent’, ‘It’s Over’ and many more, but you will just have to listen and find your own favorite. This Dutch band is fantastic and this new album is a step further from previous release.
KRAYKULLA-WEBZINE 