Tag Archives: recenzije knjiga

(knjiga) Somebody To Love: Freddie Mercury – život, smrt i nasljeđe

Moja ljubav prema Queenu je počela davno prije mog ulaska u svijet punka i metala. Ustvari, mogu kazati da je ljubav prema Freddievoj glazbi i Queenu bila moja prva ljubav u glazbenom smislu riječi. Slušao sam pjesme, nalazio se u njima kako u nekim tekstovima i prekrasnim melodijama, tako i u začetku želje da jednog dana i sam imam bend i počnem stvarati neku glazbu.

Kako u to doba nije bilo interneta i informacija, nisam imao pojma da je Freddie teško bolestan, pa mi je bilo šokantno kada je na dnevniku objavljena vijest o njegovoj smrti. Tada sam išao u osmi razred i bio u osjetljivoj tinejđerskoj dobi i u školskoj zadaćnici iz hrvatskog jezika neposredno poslije njegove smrti napisao sam da ne želim završiti poput Freddie Mercurya. Moja razrednica koja mi je ujedno predavala i hrvatski pozvala je moje roditelje u školu da im svečano priopći da sam ja gay hehe. Kakva tuka, nije li? Nisam gay, ni tada niti danas, ali još jedan od dokaza kako je glupost neuništiva.

Prolazila su desetljeća, moja ljubav prema metalu i punku odvela me u neke druge vode, ali Queen me uvijek na neki način pratio i rado sam se vraćao tim albumima i pjesmama, pogotovo u teške dane. Pogledao sam brojne dokumentarce i pročitao brojne knjige o Freddieu i bendu, ali nijedna nije bila dobra kao ova, napisana od strane Matta Richardsa i Marka Langthornea, u izdanju Rockmarka. Knjiga je iscrpna i nije puko nabrajanje snimljenih albuma, značenja pjesama, turneja i kraja benda kao što su neke druge. Ne, ova knjiga je puno više. Govori o povijesti AIDS-a, odakle je došao i kako je sve počelo, naravno isprepleteno uz priču o Freddievom životu, Queenu, muzici, depresiji, seksu, drogi, bolesti, smrti i nadi. U knjizi se može naći sve o Freddievom burnom životu, nezajažljivom seksualnom apetitu, prkosu, boli, usamljenosti, emocijama, smrti, uz priču o albumima, pjesmama, odnosima između članova benda i na kraju smrti. Knjiga je tužna, ali daje i nadu i inspiraciju, kao i želju za borbom i ne predajom, pa čak i kad je situacija bezizlazna. Ono što je moje mišljenje i iza čega stojim i danas je, da je bend trebao prestati s radom nakon Freddieve smrti. Ova nakaradna verzija Queena danas pogotovo s Adam Lambertom kao gostujućim vokalom mi je jednostavno katastrofa i nikako se ne mogu opustiti slušajući te pjesme u današnjoj izvedbi. Paul Rogers je bio solidan kao vokal s kojim su pokušavali, ali i ta inačica benda je bila slaba. Mislim da je bolje bilo prestati kada je Freddie otišao iako bi on možda želio da nastave. No, nikada nećemo saznati tu činjenicu, je li tako? Bez obzira koliko knjiga bilo napisano i koliko dokumentaraca snimljeno. Uglavnom, odlična knjiga!

(literatura) Paul Hammy Halmshaw – Anything for a PEACVILLE life

Zahvaljujući dobrim ljudima iz Cult Never Dies izdavačke kuće koji rade odličan posao izdavanja fenomenalnih i zanimljivih knjiga, dokopao sam se mojeg primjerka ove knjige, potpisane od strane samog Hammya. Riječ je o svojevrsnoj autobiografiji Paula Hammy Halmshawa, čovjeka koji je utemeljio i dugi niz godina vodio jednu od najvećih i najpoznatijih britanskih i svjetskih underground music labela, Peaceville.

Knjiga je bogato uređena, s predgovorima, slikama, plakatima, te oslikava jedno vrijeme od osamdesetih i tape tradinga, te početka anarho punk i crust punk scene, čiji sudionik je i sam Hammy, svirajući bubnjeve i pjevajući u bendovima. Volio bih da je malo podrobnije u knjizi opisan taj prelazak dosta sudionika scene s punka u metal vode. Hammyevo odrastanje i ulazak u punk preko benda Crass i njihovih ideala je jako zanimljiva priča i s guštom sam pročitao prvi dio knjige do osnivanja prvo tape labela, pa širenja Peacevillea koji je pomalo konfuzna priča i podosta se nekad pogubio u likovima, nekim business događajima koji nisu meni kao čitatelju baš interesantni, više sam volio dio knjige gdje se opisuje odnosa s bendovima, kao svađa s Doom, Darkthrone kontroverta oko Norsk Arisk Black Metal spike, odnos s My Dying Bride, Katatonia, At The Gates, Anathema, te svim ostalim odličnim bendovima čije je legendarne albume Peaceville izdao. Knjiga je interesantna, brzo se čita, da se tako izrazim, pitka je, no jednostavno se ne mogu oteti dojma da njoj nešto fali i da je mogla biti puno, puno bolja.

(literatura) Dayal Patterson – Black Metal: Into The Abyss

O Dayal Pattersonu i njegovom radu sam već pisao u ovom webzineu, pošto sam veliki fan njegovih knjiga, načina pisanja, dizajna i izdavanja koje radi preko svog labela Cult Never Dies donoseći mnoštvo odličnih knjiga o ekstremnoj glazbi koje nismo prije imali prilike čitati i nabaviti. Nakon Cult Never Dies i Evolution Of A Cult, ovo je treća knjiga u ciklusu za koju je sam autor u predgovoru naveo da se radi o zasebnoj knjizi koja ne spada u serijal sam po sebi, ali može se i tako promatrati. Ono što fascinira je to, da je Dayal dugo godina prije nego je postao free lancer novinar za veće časopise poput npr Metal Hammer, radio mnoštvo odličnih fanzina i zadržao je taj fanzinaški mindset kod dizajna i pisanja svojih knjiga, kao i intervjua s bendovima i raznim zanimljivim ličnostima s black metal scene. Ova knjiga je napravljena kao odličan fanzin, a kao neki svojevrstan ipak nastavak Cult Never Dies veže se najvećim dijelom na norvešku i poljsku black metal scenu. Od intervjua koji su meni nekako najbolje sjeli i najdraži u ovoj knjizi navesti ću 1349, Tsjuder, Mystifier(brazilski izuzetak od ostatka knjige), Helheim i Koldbrann, kao i Blaze of Perdition. Uglavnom, nabavite ovo izdanje, ako volite black metal scenu. Nećete zažaliti.