Tag Archives: scene

(festival report) 3FF festival – 05/06.09 2025 – Čakovec

Kraj ljeta je tradicionalno rezerviran za 3FF festival u našem gradu koji se odvija eto već deveti po redu, što je respektabilan broj godina. Ove godine je za festival po prvi puta trebalo kupiti ulaznicu, prijašnjih godina je bio besplatan, no nema veze, kupnjom ulaznice, koja stvarno nije bila preskupa za devet bendova i dva dana, podržavamo scenu. Pa, da krenemo s bendovima koji su nastupili.

PRVI DAN – 05.09.2025. – prvi dan festivala nije bilo toliko ljudi, vjerojatno zato jer je bio petak, pa se ljudi nisu odlučili doći, ali skupilo se zato pošten broj da isprati i podrži bendove. A, evo i tko je nastupio:

PROSTI PRST – mladi čakovečki bend je imao čast otvoriti festival. Iako su relativno mlad bend i novi na sceni, skupili su već respektabilan broj odsviranih koncerata. Meni je fascinantno koliku su si fan bazu stvorili u našem gradu i koliko ih fanovi prate na svakom koncertu kojeg doma sviraju. Od njih smo dobili cca 45 minuta, kako bih to nazvao alternative metala. Ima tu thrasha, groovea, pa i malo grungea i nu metala. Vokal Noa suvereno vlada scenom kao frontman, bio je tu i simpatičan pokušaj mini wall of deatha. Svoj nastup su zaključili obradom System Of A Down.

A GRAM TRIP – Ovaj zagrebački bend sam gledao već jednom kada su svirali kod nas u Prostoru i bili su mi dobri. Po mom nekom mišljenju sviraju miks doom/heavya i stonera, s ponešto sludge uleta. Od njih smo dobili 50-minutni set pun masnih riffova, atmosfere, dima i njihov pjevač je dobro nabrijavao publiku unatoč što bend svira nešto sporiju glazbu. Vokala moram pohvaliti, jer ima odličan glas, mene podsjeća onako growlajući na pokojnog LG Petrova iz Entombed. Solidan nastup dobrog benda.

STONEBRIDE – još jedan bend iz Zagreba koji dugo nisu svirali ovdje gore kod nas. Sviraju preko 20 godina i to se čuje u njihovom nastupu, ta sigurnost kao i istovremena opuštenost i dobra komunikacija s publikom između pjesama. Sviraju stoner rock/metal i činilo mi se da imaju malo duže pjesme, a publika je uživala i u showu kojeg je pravio jedan od gitarista koji je često silazio s bine i svirao među publikom. Odličan nastup, iako njihova glazba nije moja šalica čaja, da se tako izrazim.

HÄXÄNKING – varaždinsko/čakovečka četvorka je zatvarala prvi dan festivala. Njihovom sam se nastupu najviše veselio prvog dana i dobio sam i više od toga. Show je bio perfektan. Baklje pred binom, bljuvanje vatre, svijeće, kaciga i mač, a da ne govorimo o glazbi. Isporučili su odličnih 45-50 minuta energičnog black/speed metala punog agresivnih riffova, odličnih dualnih vokala oba gitarista, ali i pregršt melodije u svoj toj agresiji. Uglavnom mene su podsjećali na Dissection i Destroyer 666, kao i Bewitched. Odličan nastup odličnog benda.

DRUGI DAN – 06.09.2025. – drugi dan festivala je tradicionalno više posjetitelja, pa je i ove godine bio taj slučaj, a to je i do line-upa koji je bio atraktivniji drugi dan. Volim 3FF jer me podsjeća na neku maturalnu zabavu, kamo god se okreneš je netko koga poznaš i svi se nađemo jednom godišnje na tom mjestu. Baš sam se veselio line-upu.

PARTLEKI – čakovečki Partleki su odsvirali svoj standardni set punk covera dječjih pjesama i tema iz crtića, a u prvim redovima su bili njihovi vjerni fanovi, odnosno klinci koji su sa skate parka došli direktno na gig, neki u pratnji roditelja naravno. Partleki su odsvirali većinu pjesama sa njihova dva do sada objavljena albuma, a na kraju seta je bilo lijepo što su im se klinci pridružili na bini i zajedno s njima otpjevali zadnju pjesmu i trijumfalno zaključili set taman kako treba.

PANICKA – susjedi iz Slovenije su upali na festival umjesto Reach AD koji su otkazali, pa se Panicka pokazala kao dostojna zamjena. Dugo nisam gledao njihov gig, a nekada smo puno svirali zajedno, pa me baš veselilo što su upali u line-up. Oni sviraju svoju viziju melodičnog punk rocka, prilično mid tempa, nije onaj brzi skatepunk. Tekstovi su uglavnom na slovenskom jeziku. Od njih smo dobili set svih njihovih hitova, a mene je veselilo što sam čuo uživo meni njihovu najdražu stvar Vse to, a nastup su zaključili tako što su povezali njihovu zadnju stvar sa Bro Hymn od Pennywise.

PIČKE VRIŠTE – Ovo je već treći puta ove godine da gledam Pičke. Oni mi spadaju u jedan od top 3 hrvatska punkrock benda, tako da me uvijek vesele njihovi gigovi. Vokal Marin je dostojno zamijenio tragično preminulog Iveka. Ima drugačiju boju glasa i pjeva drugačije, ali to je normalno. Odsvirali su set sa oba albuma, ali s naglaskom na prvi Nedovršenu priču pošto promoviraju izlazak tog albuma na ploči. Bili su tu Zrno nade, Sam, Boja tuge, Tvoje ime, Večeras odlazim, Sedam godina, a za kraj tradicionalno Oprosti i Sjeti se. Atmosfera je bila odlična i publika je pjevala uz bend i meni je baš leglo kako treba.

MOTORNO ULJE – kultni čakovečki Oi punk bend je imao jedan reunion show specijalno za ovaj festival. Predvođeni karizmatičnim frontmanom Lazarom, Motorno je odrokalo set sastavljen od svih njihovih hitova kao što su Autostoper, Još nije kasno, Bez zraka, a najveće ludilo u publici je bilo na hitove Zadnja litra i Radnički sendvič, bila je tu i obrada Scuffy Dogsa-Revolucija, kao i Corewara – Gajba. Nakon kojih 45 minuta Motorno Ulje je završilo svoj set i ponovo su se vratili u legendu i povijest čakovečke scene gdje zauzimaju respektabilno mjesto kao jedan od glavnih čakovečkih bendova druge polovice 90-ih i ranih 2000-ih.

MAŠINKO – zagrebačke punkrock legende bili su svojevrsni headliner festivala, odnosno zatvorili su ovogodišnji 3FF. Ono što sam primijetio da su ovog puta imali dvije gitare umjesto tri koliko imaju inače, vokal Šulc je kasnije objasnio da je gitarist Perica ostao doma, jer je dobio prinovu u obitelji, pa se pridružujem čestitkama. Što reči o Mašinko gigu? Hit na hitu, singalong, baklje, pogo, ludilo. Svi provjereni hitovi su tu Odzvanjala je pjesma, Kad idemo van, Potjeh, Kad vjetar kaže stani, Dolje na dnu, Pozovite rapsode, Srkijev san, uz redovnu setlistu odsvirali su tri stvari na bis uz sveopće oduševljenje publike.

Ovogodišnji 3FF je pružio pregršt zabave, veselja i pozitivne energije i želim zahvaliti neumornoj ekipi organizatora što su i ove godine svojim radom i trudom izgurali ovaj festival koji je bio odličan. Dabogda se vidimo i iduće godine u još veće broju! Hvala!

Power of the underground scene does not lie in social network!

This week on Thursday marks the sixth anniversary of this webzine. First, I want to thank all of you who read and are supporting this webzine since its inception till this day. We fought many battles and struggles together, attended festivals, gigs, met many new bands, labels, fantastic individuals who make this wonderful underground network or scene if you wish. Through many victories and heartbreaks we kept this small town in the north of Croatia on the map of the wide world underground scene. Thank you from the bottom of my heart and hopefully we will enjoy many more years and conquests together!

Second, this anniversary marks the beginning of a new era for this webzine, marking its return where it was spawned and meant to be, deeper in the underground and not in the spotlight of social networks like Facebook, Instagram, Twitter and similar. As I stated above, power of the underground scene lies in individuality, creativity, imagination, creating a lot with little or nothing and still being the opposition to the usual and so called normal lifestyle. I am sick of social media, I am sick of people in the scene counting likes and clicks and who liked their posts and above all, I am sick of people watching gigs through mobile phones, posting their selfies to the social media during gig and watching how many likes are there and somehow all got lost in that shit.

This zine has a Facebook page which serves as a media between zine and people but it is useless. I do not care how many is the reach, how many people liked my post, because rarely someone opens the feature and actually reads it, they only click like and I really couldn´t care less about that. Also, there are stupid rules, stupid commentaries, stupid themes and music and ideas of the underground got lost in snowflakes, useless groups, liking, manic clicking and I am sick of that.

So, to conclude, Kraykulla Webzine is returning to underground and I will no more post features from zine to Kraykulla Fb page nor any other social media. Who wants to contact me can easily do that through mail address of this zine in the contact section of Kraykulla Webzine. Of course, bands, labels, partners and friends can share the material on their social media if they want, but I will not share it on this zine´s social media and I am abandoning that idea because I still believe in music, ideas, scene and not this insanity.

This also goes for my other webzine, namely North From Northern. Thank you so much and I will continue with this zine even stronger, you know where you can read the posts and find me. No more social media and social network, power of underground is stronger than that!

(fanzine review) OUT OF THE DARKNESS – #9

I saw that no 10 is already out, but I don´t have it and recently Neven sent me this no 9, so I read it from front to back, Out Of The Darkness zine being my personal favorite, best one in the region and one of the best fanzines I have ever read. Nice layout, everything made just the way I like it and it is in our Serbian/Croatian language, so people from other countries will have to use translator while reading. But, what is most important and best part of this zine is that every number manages to have such superb interesting material. What I found most interesting in this one are columns of course, I love reading them since I read first Heartattack zine back 25+years or so. There are couple of interviews and most interesting for me were talks with Doomtown Records people, The Truth and Kriva Istina. There is an interview with The Templars, Contra Records, Disease and bunch of cool reviews, music and books. This is THE BEST fanzine out there right now. So, go order your copy:

https://outofthedarkness.rs/