Njemački veterani thrash metala Destruction su objavili novi full length album. Sjećam se da sam ovaj bend gledao prvi put uživo daleke 1999.na jednom od prvih reunion showova. Na novom albumu imamo instrumentalni intro, jedanaest pjesama i obradu Accept. Schmier na basu i vokalima zvuči bolje nego ikada, a cijeli bend je jedna jebena thrash metal mašina. Uz žestinu njemački thrash metal bendovi su mi se uvijek sviđali, jer su ubacivali i određenu dozu melodije i catchy riffova u svoje strukture pjesama. Destruction ima podosta politički angažiranih pjesama, protiv pokvarenih političara, rata i religije, kao u odličnoj No Kings – No Masters, jednoj od mojih favorita s albuma koja ima tako epski catchy solo. Cijeli album je brz i žestok, prava energetska bomba. Pjesme kao Evil Never Sleeps, Destruction, A.N.G.S.T. i gore spomenuta su samo neke koje valja poslušati s ovog odličnog albuma. Ako volite Teutonic thrash metal prve klase, odrokajte ovaj album i uhvatite ove legende uživo, nećete pogriješiti.
Arch Enemy su odavno prerasli biti švedski bend, sada su multinacionalni bend koji pegla i dalje svoj odličan miks melodičnog death metala i thrasha sa jednom od najboljih vokalistica na ekstremnoj sceni Alissom White-Gluz. Na ovom novom albumu, trinaestom po redu, rokaju jedanaest pjesama koji započinju sa furioznom Dream Stealer koja pokazuje svu žestinu i brutalnost benda, agresivnim Alissinim vokalima i superbrzim thrash metal solažama. Illuminate the Path je melodična himna sa odličnim clean pjevanim refrenom, ne mogu se ne diviti kako Alissa lako klizne iz growlanih agresiva u čiste melodije, pa se vrati natrag. Novi gitarist Joey Concepcion je odlično zamijenio Jeffa Loomisa na gitari uz standardno odličnog Michael Amotta, bubnjara Daniela Erlandssona i bas virtuoza Sharlee D’Angela. Obožavam te melankolične melodične dijelove gitara kao što ih je ovaj album pun. Od meni odmah priraslih srcu pjesama tu moram spomenuti još i naslovnu stvar, te Liars &Thieves, A Million Suns, mada je cijeli album jedna energetska melodic death/thrash bomba na kakve smo navikli od ovog odličnog benda. Album je zakon, zato grabi svoju kopiju i rokaj na najglasnije!
Thrash metal veterani Flotsam and Jetsam su objavili novi album. Za one koji ne znaju, nastali su u Phoenix, Arizoni, bend je na sceni od 1984 godine i poznati su kao bend u kojem je karijeru startao Jason Newsted, kasniji basist Metallice koji je u Flotsam svirao od 1984.do 1986.godine. U međuvremenu bend je nastavio dalje i danas ga čine dva originalna člana, gitarist Michael Gilbert i pjevač Eric A.K. dok su ostali članovi nešto mlađi. Ovo je bendu impresivni šesnaesti dugosvirajući uradak, iako im je daleko najpoznatiji prvijenac Doomsday For The Deceiver koji je kultni thrash metal album. Ovaj novi album sadrži 11 pjesama koji čine zgodan miks thrash i melodičnog power metala. Ono što se meni sviđa je upravo to, da uz agresiju pjesme imaju i popriličnu dozu melodije i himničnosti u refrenima, kao što je u moćnoj Primal, a neki refreni i galopirajući metal naprosto te tjeraju da digneš šaku u zrak u ritmu muzike. Tekstovi variraju od angažiranih o ratu, politici i društvu, preko humora, snova, promišljanja o životu, smrti itd. Eric ima odličan glas i jednako dobro zvuči kroz agresivnije shouted pasaže, pa sve do emocionalnijih melodičnijih dijelova. Dugo nisam slušao ovaj bend i mogu reči da me ovaj novi album jako ugodno iznenadio. Moji favoriti, top tri na ovom albumu su: Primal, Burned My Bridges i Cold Steel Lights. Topla preporuka ljubiteljima thrasha, ali i power metala.
