Lore je one man band koji dolazi iz UK, a djelo je entiteta poznatog samo pod imenom Zaza. Ovo je drugi EP ovog benda i sadrži 4 pjesme u trajanju oko 25 minuta. Ovdje je riječ o agresivnijem i sirovijem black metalu s podosta brzine i blasta, ali ima uleta sporijeg atmosferičnog ritma i ponešto lijepe melankolične melodije, ali agresiva prednjači, mogao bih nazvati ovaj EP i nekako old school nineties black metalom. Vokal je ekstreman, ali ne previsok, sasvim pristaje muzici i produkciji koja je onako prljava DIY, ali sve se čuje taman koliko treba. Tekstovi? E sad, pogodite koji je smisao tekstova u naslovima stvari kao što su Astral Blood of Dead Stars, Neolithic Druid Burial Chamber, Psychotic Trance of the Black Nights, te Eclipsed by Celestial Portals of Psychosis. Osobni? Vjerojatno. Ritualistički i okultni? Vjerojatno. Ima i nešto malo synth uleta na drugoj pjesmi gore navedenoj. Ovdje znači na ovom EP-u ne nalazi ne ništa epohalno novo, ali riječ je o kvalitetnom black metalu pravog DIY underground borca.
Kako napisati recenziju za bend koji mi spada u top 3 hrvatska punk rock benda. Nakon dugih 7 godina, tragičnog gubitka vokala Ivana Antolića Iveka, bend je nastavio dalje i izbacio treći album sa 9 novih stvari. Novi vokal Marinko Lugović odlično se uklopio i live i studijski, meni je odlično to što ne kopira Ivekov način pjevanja već je donio originalnost i novu energiju i boju pjesmama. Ove nove stvari su kompleksnije, kao što je naslovna stvar, čestih promjena ritma i himničnih refrena, kao i odličnih gitarskih riffova braće Rašidagić koji su pravi virtuozi, a time ne umanjujem i virtuoznost ostatka benda. Ima tu brzih punk stvari kao što su Kada Vrijeme Stane, Čuvaj Suze ili Klinac Bez Avanture, a i mid tempo kao što je odlična Sjećanja koja je bila odabrana ranije kao single. Tekstovi su opet jaka strana benda, svi su na hrvatskom, a govore o osobnim temama, kao što su gubitak, tuga, nada, sreća i upravo ti tekstovi uz naravno muziku čine ovaj bend jakim. Meni je osobno najbolja posljednja stvar na albumu Sjećam Se, koja na neki način spaja stariju eru i novu eru ovog benda na kojoj se odlično izmjenjuju vokali gitarista i Marinkov glas. Uglavnom, odličan album i molim ne više čekati sedam godina na naredni. Jedva čekam neke od ovih stvari čuti live na gigu.
Ovo je antologija, odnosno svi brojevi fanzina Damage Inc kojeg je radio nitko drugi, nego Maniac, kasnije poznat kao vokal legendarnih Mayhem. Ova antologija uključuje tri broja fanzina u jednom izdao ih je Cult Never Dies. Prvi broj je izašao 1986, drugi 1987., a treći je relativno friški, 30 godina poslije odnosno 2017. Naprosto je nadnaravno vidjeti intervjue sa Kirkom iz Metallice(napravljen dva dana prije smrti Cliff Burtona), Maxom iz Sepulture u doba Morbid Visions albuma, Killjoyem iz Necrophagie, Euronymousom i Necrobutcherom iz Mayhema(prije nego je Maniac upao u bend) i mnogim drugim meni nepoznatim thrash metal i hardcore punk bendovima 80-ih, osim poznatih Dead Kennedys i Discharge. Isto tako fascinantno je gledati koliko je Maniac sazrio kao osoba i zine maker od 80-ih do ovog broja iz 2017., kakva pitanja postavlja i kako je pametnije napravljen zine. Bendovi 80-ih su također imali over the top odgovore, svi su željeli biti najžešći, najopakiji, larger than life tipovi. Ova knjiga je vrijedan dokument jednog vremena i fanzina te je značajan dio moje kolekcije.
KRAYKULLA-WEBZINE 