Road Rats su novi bend iz Zagreba, power trio u kojem svira File, gitarist Krive Istine, samo ovdje osim gitare je preuzeo i vokalne dužnosti. Pjevanje je dobro, glas je taman dovoljno nešto između harsh promuklog i prati melodije odlično. Na ovom izdanju se nalazi ukupno 5 stvari. Muzika koju Road Rats praše je nešto između prljavog rocka, garage punka i ponešto speed rocka, no nije još jedan od Motorhead klonova, ako ste se preplašili toga. Stvari su energične, tjeraju šaku da pumpa zrakom, žestoke, a dovoljno catchy da nađu mjesto u uhu i srcu nas ljubitelja melodije. Tekstovi su na engleskom, a pozdravljam i korištenje sampleova u meni najboljoj stvari na ovom izdanju, a to je San Venganza čija sredina me podsjeća na dobar stari prljavi spaghetti western. Od ostalih pjesama koje ovdje moram napomenuti kao highlighte su Runaway i Full Speed Ahead. Ovo je zakon izdanje i moram negdje uhvatiti ovaj bend uživo, ziher sam da opako zvuče live.
Arch Enemy su odavno prerasli biti švedski bend, sada su multinacionalni bend koji pegla i dalje svoj odličan miks melodičnog death metala i thrasha sa jednom od najboljih vokalistica na ekstremnoj sceni Alissom White-Gluz. Na ovom novom albumu, trinaestom po redu, rokaju jedanaest pjesama koji započinju sa furioznom Dream Stealer koja pokazuje svu žestinu i brutalnost benda, agresivnim Alissinim vokalima i superbrzim thrash metal solažama. Illuminate the Path je melodična himna sa odličnim clean pjevanim refrenom, ne mogu se ne diviti kako Alissa lako klizne iz growlanih agresiva u čiste melodije, pa se vrati natrag. Novi gitarist Joey Concepcion je odlično zamijenio Jeffa Loomisa na gitari uz standardno odličnog Michael Amotta, bubnjara Daniela Erlandssona i bas virtuoza Sharlee D’Angela. Obožavam te melankolične melodične dijelove gitara kao što ih je ovaj album pun. Od meni odmah priraslih srcu pjesama tu moram spomenuti još i naslovnu stvar, te Liars &Thieves, A Million Suns, mada je cijeli album jedna energetska melodic death/thrash bomba na kakve smo navikli od ovog odličnog benda. Album je zakon, zato grabi svoju kopiju i rokaj na najglasnije!
Evo, došli smo i do tog dugo očekivanog giga sa odličnim line-upom i povratkom u devedesete i doba kada sam bio mlad i bez nekih većih briga. Diverzanti slave trideset godina, a ni Bez Panike nisu daleko, kao ni Bakterije, a BKD su nešto mlađi. Bilo mi je drago vidjeti da se u dvorištu Prostora kao i unutra skupio popriličan broj ljudi i to svih uzrasta, od mladih klinaca do nas 40+ i nekih dragih lica koje nisam jako dugo vidio. To druženje prije i za vrijeme koncerta uvijek veseli, barem mene. Večer je tekla svojim tokom, pa je došao red da kao prvi zasviraju varaždinski BKD. Puno puta sam gledao ovaj trio kako rokaju svoju verziju Oi streetpunka, ali ovo mi je bio jedan od njihovih najboljih koncerata. Svirali su stvari sa albuma plus e.p.-a i jednu novu stvar. Meni je uz njihovu muziku na koncertima zakon kako se oni zajebavaju na bini između stvari, ali ovaj put je basistica/vokalistica Ida i rekla neke ozbiljne poruke o poslodavcima izrabljivačima, kao i potrebu zauzimanja za samog/samu sebe. BAKTERIJE su bile druge na redu, pa su isporučili svoju standardnu energiju tijekom njihovog seta. Redali su hitove Zaboravi me, Kako da živimo, Kad si mlad, Sistem, Apatija, a iznenadili su i s jednom novom stvari, kako je vokal Šarić rekao, još neimenovanom, a meni je bila odlična. Završili su set sa Sam, ali znao sam da dolazi još bis u vidu obrade Mikrofonije i još za kraj vječni hit Mir. Publika i bend su dobro davali energiju jedni drugima, pa je set proletio vrlo brzo. BEZ PANIKE su jedan od onih bendova koji sviraju jako rijetko, pa je bilo lijepo da ih opet vidim uživo nakon dugo vremena. Dečki iz benda i pjevačica Ivana su odrokali 45 minuta svog old school čakovečkog melodic punka i vratili me u 90-e kada je ovaj bend vladao scenom i sjetili su me zašto su mi oduvijek jedan od najboljih, ako ne i najbolji čakovečki punk rock bend. Redali su se hitovi kao što su Sve je pusto, San, Stvarnost, a posebnu ekstazu je postigla Naša pjesma koju je bend čak ponovio još jednom na bis, a svugdje okolo gdje sam pogledao vidio sam na licima osmijehe, pjevanje i veselje, tako da je atmosfera bila zakon. Sve nas je to dovelo do glavnog benda večeri, slavljenika FNC DIVERZANT, punkera iz Dugava, Zagreb. Nisam ih gledao cirka godinu dana od Antifa Nighta u Zagrebu, pa me zanimalo kako će zvučati. Fnc Diverzant su isporučili cirka jedan sat energičnog seta i publika je cijelo vrijeme pjevala uz njihove hitove sa svih izdanja kao što su Slobodan, Ne tamo, Čudne priče, Budi moja, a tu su bile i Punk Rock song kao vječiti hit, Biba, pa i obrade Razlog za Zajedno, kao i za mene iznenađenje obrada 5Mts To Steve sa davnog split tapea, i to stvar Go. Regularni dio seta su završili sa obradom Verbalnog Delikta Stari panxi, ali publika je htjela još, pa su otprašili još staru dobru svima znanu Samoću od KBO! Fešta se nastavila do dugo u noć punk hitovima i sveopćim dobrim raspoloženjem, pa eto još jedan odličan gig ovdje kod nas u Prostoru.
KRAYKULLA-WEBZINE 