Dug put je Six Feet Under prošao od side projekta članova Cannibal Corpse i Obituary u svom začetku do full benda nakon izbacivanja Chris Barnesa pjevača Cannibal Corpsea. Evo novi album sa 12 stvari plus obradom Nazareth pošto je ovaj bend poznat da voli obrađivati tuđe stvari u svojim death metal aranžmanima. Što se tiče novih stvari ima više dobrih nego loših. I dalje je tu mid tempo i sporiji death metal udarač kao što je recimo When The Moon Goes Down In Blood ili Neanderthal, ali ima tu i inspiracije sa Euro školom death metala i poprilično thrasha i upravo te brže i agresivnije stvari su meni favoriti na ovom albumu kao što su Ascension, Bestial Savagery ili Mass Causalty Murdericide. Trade mark Chris Barnesovo pjevanje je i dalje tu, iako pjeva brutalno poprilično ga se razumije i to je dodatan plus ovoj legendi death metala. Možda mi na prvu ovaj album nije sjeo, ali slušajući ga pozornije radi se o sasvim dobrom death metal albumu s puno thrasha, čak i prilično europske škole death metala i jedini što mu fali je malo više raznoličnosti jer su poneke stvari slične, pa ti se čini kao da slušaš jednu te istu pjesmu neko vrijeme. Nije njihov top album, ali okej je.
Hrvatska underground scena je stvarno sretna što ima toliko bendova i toliko odličnih izdanja ove godine. Bible Thrower dolaze iz Rijeke i ovo je njihovo novo izdanje koje sadrži 5 stvari plus outro. Ono što pada u uho na prvo slušanje je odlična sirova, ali istovremeno energična produkcija, majstora Vincent Ereša Vinija. Bible Thrower sviraju hardcore punk s dosta crusta, d beata i metala ubačenih u stvari i sve to zvuči prilično sirovo, ali istovremeno udarnički jako. Meni ovaj bend odmah budi nostalgiju jer ima dvojne vokale, pjevaju cura više vrištavo i dečko više guturalno, pa me Bible Thrower podsjeća na sve one odlične anarcho hardcore punk crust bendove što smo ih slušali 90-ih. Tekstovi su na engleskom i angažirani su, ali gledani kroz prizmu osobnih tema i borbe s unutarnjim demonima. Moji favoriti na ovom izdanju su Carnivore i It. Volio bih ovaj bend pogledati i poslušati uživo, jer sam siguran da su genijalni ziher. Podrži i poslušaj.
Ne zna se puno o Aeonist, osim da dolaze iz susjedne nam Slovenije i potvrđuju još jedno odlično izdanje na regionalnoj underground sceni ekstremne muzike. Ovaj opus sadrži tri pjesme u trajanju nešto više od trideset minuta. Što možemo očekivati? Pa, ovo je odličan atmosferični melodični black metal. Odlične klavijaturske melodije i pasaži dodaju na atmosferi melankolije i tuge, istodobno miješajući se sa old school blast beatovima i vokalima koji su prilično blackerski visoko vrištavi, uz poneki izlet u growlanje u nižim oktavama. Iako su pjesme poprilično duge, ni u jednom trenutku ne dosade, a klavijaturski pasaži iz Saeculorum ostaju dugo u sjećanju nakon što završite sa slušanjem ovog opusa. Oremus ima poduži simfonični klavijaturski uvod koji je podosta pod dungeon synth utjecajem, a kada krene agresija i gitarske melodije dođe ti da se koža naježi od ljepote koja je esencija black metala, uz emocije, agresivnost i melodiju. Iako vokali počnu tek negdje oko šeste minute, na pola pjesme, polako šapčući i prigušeno vrišteći, magija muzike te odnese u neku drugu okolinu. Meni je Oremus najbolja pjesma na albumu. Naslovna pjesma je najkraća pjesma na ovom opusu, oko sedam i pol minuta, ali zadržava pažnju svo vrijeme slušanja i tako zaokružuje ovaj opus. Ako moram usporediti s nečim, bila bi mješavina Limbonic Art i Summoning, možda samo ja to tako čujem.
KRAYKULLA-WEBZINE 