All posts by vladkraykulla

Active member of alternative underground scene and culture since early 1990-ies. Underground is a way of life!

(novi post – recenzija) Ghost – Rite Here Rite Now(Original Motion Picture Soundtrack)

Onaj tko me poznaje zna da mi je Ghost jedan od najdražih bendova. Ovi Šveđani predvođeni inovativnim i ekstremno nadarenim vokalom Tobias Forgeom šire svoj melodični okultni heavy hard rock po arenama diljem svijeta još od začetaka benda kao Fenrisov band of the week daleke 2010. Koncept maski i sakrivanja identiteta je dobro poznat i eto sada su snimili film koji na neki način prikazuje pozadinsku priču o Ghostu. Ovaj album je live album snimljen u Forumu 2023.i dio je koncertnog filma. Album sadrži 17 live stvari i jednu do sada neobjavljenu novu stvar. Iako nema na listi nijedne stvari s prva dva albuma, mogu sa sigurnošću reči da ovaj live album predstavlja Ghost u najboljem izdanju do sada. Odlični vokali, harmonični back vokali Ghoulletes i Nameless Ghoulova te izuzetni muzičari čine ovaj album perfektnim. Naravno to ne bi bilo moguće bez odlično napisanih stvari kao Rats, Mary On The Cross, Dance Macabre, vječni Square Hammer kao i moćna nova stvar The Future Is A Foreign Land. Dakle, pogledajte film i preslušajte ovaj rasturački live album, ako niste fan benda sigurno ćete postati.

(novi post – recenzija) A Gram Trip – If We Leaf Tomorrow

Hrvatska underground scena je puna odličnih bendova i izdanja, pa evo još jednog benda iz podzemlja Zagreba, a to je A Gram Trip. Ovo im je trenutno aktualan E.P. koji sadrži 3 stvari, malo poduže, ali nikako dosadne. Tekstovi su na engleskom, a glazba koju A Gram Trip isporučuje je miks doom deatha, stonera i old school doom metala s ponešto sludgea i močvarne masnoće ubačene unutra za dobru mjeru. Produkcija je odlična, miksano i masterirano u Studio Depth, koji je već postao nekako sinonim za odlična izdanja i produkcije. Meni je nekako najdraža stvar na ovom opusu Dead Air, s sporo kotrljajućim masnim riffovima i deatherski growlanim vokalom, ali i Quiet Nights je također odlična koja me po riffovima malo podsjeća na Crowbar, ali to možda samo mene, stvar ima odlične atmosferične dijelovi koji savršeno pašu uz vokal koji šapće, a onda opet izmučeno growla i nekakva harsh, ali melankolična melodija se proteže uz sve to u pozadini. Sven Leaf Artillery ima nekako bar meni čujnu Sabbathovski inspiriranu pozadinu zvučeći u isto vrijeme old schoolerski, a i moderno. Svirali su kod nas u Čakovcu, ali koncert sam nažalost propustio, šteta, ne mogu na baš sve stići, ali biti će valjda prilike.

Bandcamp

(novi post – recenzija) Acathexis – Immerse (Amor Fati Productions)

Acathexis je međunarodni black metal bend kojeg čine tri člana, Jacob Buczarski na bubnjevima, Déhà na gitarama i basu i Dany Tee na vokalima i tekstovima. Članovi sviraju ili su svirali u bendovima kao što su Mare Cognitum, Los Males del Mundo i Silver Knife, Bend je aktivan od 2016.godine i do sada su izdali jedan split i ovo im je drugi dugosvirajući album. Tekstovi Acathexis govore o boli, depresiji, tuzi i tami kako unutrašnjoj, tako i vanjskoj, uz veliku dozu sarkazma i očaja, ali su gotovo poetični i prilično duboki i dugi kao što su i pjesme. Na ovom albumu nalaze se 4 pjesme koje su poprilično dugosvirajuće, najkraća od njih je devet i pol minuta, a najduža preko petnaest minuta. Muzika je melodični i atmosferični black metal, sami sebe deklariraju kao depressive black metal, mada ja volim izbjegavati taj label kod bendova, jer je black metal zamišljen da bude agresivan i emocionalan, melodičan i brutalan u isto vrijeme, zato je taj izraz depressive black metal paradoks sam po sebi. Dreams Of Scorched Mirrors počinje lagano, skoro sa post black metal riffovima gitare, ali pretvori se u full on blast beat black metal agresiju, sa odličnom melankoličnom melodijom u pozadini. Vokali na ovoj stvari su raznoliki, od visokog krika skoro kao Dani Filth, do skoro clean i growlanih vokala, vrlo srce i grlo parajućih i izmučenih, ovisno o atmosferi. Meni osobno je nekako najdraža Adrift In Endless Tides, dvanaest i pol minutna himna, sa malo melodic doom utjecaja i miksom agresije black metala i atmosfere post black metala, s izmučenim visokim black metal vriskovima koji pašu na ovo nebo čelične boje kao budali šamar. The Other mi nekako djeluje kao najagresivnija i najbrutalnija pjesma na albumu, ali svejedno se pretvara iz oštrih i brzih riffova u hladnu, ali sporiju i melodičniju dionicu koja opet otvara vatru blast beatova iz sve snage. Najdulja i nadaleko najepskija stvar na albumu je zadnja, A Slow, Weary Wind koja traje preko petnaest minuta i zaokružuje ovaj mračan koncept. Odlično izdanje, odličan bend s puno agresije i blast beatova, a ujedno i melodije i melankolije.

Bandcamp