Legendarni hardcore punk iz Šibenika NULA je natrag na sceni i snimili su novi album, prvo izdanje nakon jako dugo vremena. Ovaj bend mi je jedan od najboljih domaćih bendova ikad i teško je biti subjektivan prilikom pisanja recenzije i slušanja novog albuma. Produkcija je odlična, možda čak najbolja od svih Nulinih izdanja do sada. Album otvara odlična Jebi se…ne možeš nam ništa koja podsjeća na stari Nulin materijal. Stvar koja je odabrana kao single i za koju je snimljen prvi Nulin spot Sidi doli je mid tempo punk stvar, u kojoj se izmjenjuju dva vokala Nule, Frua i Mitre svojim ljutim glasovima. Tekstualno bih se usudio reči da je ovaj album možda malo manje jak od nekih drugih izdanja, ali to je samo moje skromno mišljenje. Na albumu se nalaze i dvije obrade, Anarchy Language i Revolucija koje su odlične u ovom stilu Nule. Još jedan single Krvoproliće mi nije nikako legao, nekako je prejednostavna stvar sa skoro haiku lyricsima. Krvave ruke mi je jedna od najboljih stvari na albumu ima tupa tupa ritam i sporije punk rock dionice, ali i dobar refren. U nekim pjesmama prevladava sporiji metalizirani tempo, što dobro legne u apokaliptičnoj atmosferi, ali nisam navikao od Nule na sporije stvari. Prerada stare stvari Tvoja doza mržnje je dobra, ali mi je original bolje legao. Da li je novi album Nule dobar? Je. Da li je bolji od legendarnog Pobjedimo laž i materijala sa split albuma s Bijes zdravog razuma? Nije. Ali, riječ je svejedno o dobrom anarcho hardcore punk albumu.
Evo i novog albuma Talijana, Rhapsody Of Fire. Nakon brojnih sudskih peripetija, svađa i razilaženja u postavi ovog benda je od originalnih članova ostao samo klavijaturist Alex Staropoli. Novi album sadrži deset epskih pjesama za one koji su navikli na rad ovog benda i koji su fanovi biti će zadovoljni. Rhapsody Of Fire, za one koji ne znaju, sviraju epski, simfonični melodični warrior power metal. Sad sam se puno nakenjao sa žanrovima jelda? Ali, tako to je. Vokal je inferioran negdašnjem pjevaču Fabio Leoneu, ali je na visini zadatka i nije bolji ni lošiji od vokala sličnog žanra. Klavijaturske simfonije i backing zborski vokali su odlični kao i uvijek. Podosta pjesama je onako skoro filmski soundtrack catchy prepuno odličnih melodija i refrena koji te tjeraju da pumpaš šaku u zrak i kreneš u boj protiv zmajeva, zlih čarobnjaka i sličnih stvorova. Ima i žešćih riffova kao u epskoj, preko 16 minutnoj Vanquished By Shadows koja svojom dužinom i izmjenom dijelova znatno odstupa od ostalog materijala kvalitetom i žestinom, imajući čak vokalne dijelove slične black metal pjevanju u nekim dijelovim. iako nijedna pjesma na ovom albumi nije loša, da se razumijemo. Moji favoriti su još naslovna pjesma i The Bloody Pariah. Ovaj album nije na razini bendovih opusa kada su se još zvali samo Rhapsody, koji su legendarni albumi, ali nije ovo ni loš album.
NOFX su na zadnja tri albuma promijenili malo tematiku i stil te ušli u neke mračnije vode pogotovo tekstualno. Veliku ulogu je odigrao i dolazak odlične Karine Denike na klavijature i back vokale što je dodatno dalo novim stvarima neku višu dimenziju. Tko je čitao autobiografiju benda Hepatitis Bathtub znati će pronaći teme o kojima tekstovi govore. Nakon Single Albuma i Double Albuma stigao nam je Half Album, ustvari E.P. od pet pjesama koje nastavljaju tamo gdje su zadnja dva albuma stali. Fake A Wish Foundation je odlična baladna stvar koja govori o ozbiljnoj temi raka i umiranja od istog. I’mA Rat je odabrana kao najavni single i to ne bez razloga pošto se radi o brzoj Nofx stvari sa odličnim vokalnim harmonijama i melodijom kao i brzinom. The Queen Is Dead mi je najbolja stvar na ovoj ploči, iako mi se čini da sam je već čuo mislim na Cokie The Clown albumu, alter egu Fat Mikea, ali nisam ziher i ne da mi se ići sada provjeravati. Riječ je o dramatičnoj priči o smrti prijateljice. The Humblest Man In The World mi nekako nije legao, više kao minijaturni filler, iako pjesma nije sama po sebi loša, ali nekako mi je prerokerska. Najveći epski dio ove ploče je The Last Drag, kompleksna pjesma od preko 6 minuta, koja ni u jednom momentu nije dosadna. Sve u svemu, dobar E.P. benda koji se upravo u Europi oprašta od publike posljednjom turnejom nakon 40 godina postojanja. Hvala im na svoj dobroj muzici i koncertima.
KRAYKULLA-WEBZINE 