Hellbutcher su relativno novi bend na sceni, izdali su jedan demo i sada debut album, ali članovi benda su svojevrsna supergrupa. Vokal je poznat po svom bendu Nifelheim, kultnim švedskim black thrash speed metal facama. Ostali članovi su svirali ili sviraju u Bloodbath, Aeternus, Gaahls Wyrd, Unleashed i mnogim drugima. Što imamo na ovom albumu? 8 stvari old school black speed metala sa podosta 80ih utjecaja kao što su rani Sodom ili Kreator plus švedske melodije s maidenovskim prizvukom, odličnim black vokalom plus nešto dobro starog hardcore punka i d beata. Što se tiče tekstova, oni su ono, in your face kao što su naslovi Hordes of the Horned God, The Sword of Wrath, te meni najmilija Death’s Rider. Ovaj album je prava energetska bomba i jako me zanima kako ovo zvuči uživo siguran sam da odlično. Ako već moram usporediti s nekim bio bi Nifelheim miješan sa švedskim Bewitched. Odličan album.
Je li uopće potrebno predstavljati Bruce Dickinsona? Legenda metala, pjevač Iron Maidena izdao je nakon dugo vremena svoj novi solo album koji se sastoji od 10 pjesama. Ono što mogu reči je da je album odlična lekcija u melodičnom metalu i glas koji će mi zauvijek ostati jedan od najboljih i najdražih vokala u heavy metalu. Album otvara himnična Afterglow Of Ragnarok sa himničnim refrenom i odličnim singalong dijelovima. Rain On The Graves je malo sporija i stvar pumpajućeg basa i povećane dramatike uzrokovane Bruceovim jedinstvenim vokalom, ali mi je pjesma malo previše hard rockerska u odnosu na neke ostale na albumu. Resurrection Men fura neki plemenski štih na početku pjesme što se može čuti u ritmu bubnjeva, no pretvara se u dobru metal himnu. Tekstualno se album kreće u konceptualnom smislu u jednoj priči koja je jako zanimljiva i bilo bi dobro da pratite tekstove kada slušate album. Još dvije pjesme koje valja spomenuti kao highlighte albuma su Eternity Has Failed i Sonata(Immortal Beloved) koja je najduža na albumu i na odličan način zatvara album. Dobar album starog majstora.
Legendarni hardcore punk iz Šibenika NULA je natrag na sceni i snimili su novi album, prvo izdanje nakon jako dugo vremena. Ovaj bend mi je jedan od najboljih domaćih bendova ikad i teško je biti subjektivan prilikom pisanja recenzije i slušanja novog albuma. Produkcija je odlična, možda čak najbolja od svih Nulinih izdanja do sada. Album otvara odlična Jebi se…ne možeš nam ništa koja podsjeća na stari Nulin materijal. Stvar koja je odabrana kao single i za koju je snimljen prvi Nulin spot Sidi doli je mid tempo punk stvar, u kojoj se izmjenjuju dva vokala Nule, Frua i Mitre svojim ljutim glasovima. Tekstualno bih se usudio reči da je ovaj album možda malo manje jak od nekih drugih izdanja, ali to je samo moje skromno mišljenje. Na albumu se nalaze i dvije obrade, Anarchy Language i Revolucija koje su odlične u ovom stilu Nule. Još jedan single Krvoproliće mi nije nikako legao, nekako je prejednostavna stvar sa skoro haiku lyricsima. Krvave ruke mi je jedna od najboljih stvari na albumu ima tupa tupa ritam i sporije punk rock dionice, ali i dobar refren. U nekim pjesmama prevladava sporiji metalizirani tempo, što dobro legne u apokaliptičnoj atmosferi, ali nisam navikao od Nule na sporije stvari. Prerada stare stvari Tvoja doza mržnje je dobra, ali mi je original bolje legao. Da li je novi album Nule dobar? Je. Da li je bolji od legendarnog Pobjedimo laž i materijala sa split albuma s Bijes zdravog razuma? Nije. Ali, riječ je svejedno o dobrom anarcho hardcore punk albumu.
KRAYKULLA-WEBZINE 