All posts by vladkraykulla

Active member of alternative underground scene and culture since early 1990-ies. Underground is a way of life!

(review) Rhapsody Of Fire -‘Challenge the Wind’

Evo i novog albuma Talijana, Rhapsody Of Fire. Nakon brojnih sudskih peripetija, svađa i razilaženja u postavi ovog benda je od originalnih članova ostao samo klavijaturist Alex Staropoli. Novi album sadrži deset epskih pjesama za one koji su navikli na rad ovog benda i koji su fanovi biti će zadovoljni. Rhapsody Of Fire, za one koji ne znaju, sviraju epski, simfonični melodični warrior power metal. Sad sam se puno nakenjao sa žanrovima jelda? Ali, tako to je. Vokal je inferioran negdašnjem pjevaču Fabio Leoneu, ali je na visini zadatka i nije bolji ni lošiji od vokala sličnog žanra. Klavijaturske simfonije i backing zborski vokali su odlični kao i uvijek. Podosta pjesama je onako skoro filmski soundtrack catchy prepuno odličnih melodija i refrena koji te tjeraju da pumpaš šaku u zrak i kreneš u boj protiv zmajeva, zlih čarobnjaka i sličnih stvorova. Ima i žešćih riffova kao u epskoj, preko 16 minutnoj Vanquished By Shadows koja svojom dužinom i izmjenom dijelova znatno odstupa od ostalog materijala kvalitetom i žestinom, imajući čak vokalne dijelove slične black metal pjevanju u nekim dijelovim. iako nijedna pjesma na ovom albumi nije loša, da se razumijemo. Moji favoriti su još naslovna pjesma i The Bloody Pariah. Ovaj album nije na razini bendovih opusa kada su se još zvali samo Rhapsody, koji su legendarni albumi, ali nije ovo ni loš album.

7/10

(review) NOFX – ‘Half Album’

NOFX su na zadnja tri albuma promijenili malo tematiku i stil te ušli u neke mračnije vode pogotovo tekstualno. Veliku ulogu je odigrao i dolazak odlične Karine Denike na klavijature i back vokale što je dodatno dalo novim stvarima neku višu dimenziju. Tko je čitao autobiografiju benda Hepatitis Bathtub znati će pronaći teme o kojima tekstovi govore. Nakon Single Albuma i Double Albuma stigao nam je Half Album, ustvari E.P. od pet pjesama koje nastavljaju tamo gdje su zadnja dva albuma stali. Fake A Wish Foundation je odlična baladna stvar koja govori o ozbiljnoj temi raka i umiranja od istog. I’mA Rat je odabrana kao najavni single i to ne bez razloga pošto se radi o brzoj Nofx stvari sa odličnim vokalnim harmonijama i melodijom kao i brzinom. The Queen Is Dead mi je najbolja stvar na ovoj ploči, iako mi se čini da sam je već čuo mislim na Cokie The Clown albumu, alter egu Fat Mikea, ali nisam ziher i ne da mi se ići sada provjeravati. Riječ je o dramatičnoj priči o smrti prijateljice. The Humblest Man In The World mi nekako nije legao, više kao minijaturni filler, iako pjesma nije sama po sebi loša, ali nekako mi je prerokerska. Najveći epski dio ove ploče je The Last Drag, kompleksna pjesma od preko 6 minuta, koja ni u jednom momentu nije dosadna. Sve u svemu, dobar E.P. benda koji se upravo u Europi oprašta od publike posljednjom turnejom nakon 40 godina postojanja. Hvala im na svoj dobroj muzici i koncertima.

7,5/10

(review) Darkthrone -‘It Beckons Us All’

Norveške legende Darkthrone imaju novi album vani. Nocturno Culto i Fenriz su nas ovog puta počastili sa 7 pjesama, podosta dugog trajanja. Glazbeno se novi album nalazi negdje na tragu posljednjeg ili dva posljednja albuma, mada ovaj ima malo više epskih momenata i finih melodičnih riffova kao u epskoj Howling Primitive Colonies koja mi je jedan od favorita na albumu, a tu je i melankolična ukleta melodija instrumentala And In That Moment I Knew The Answer, s pozadinskom melodijom klavijatura da se naježiš. Nocturno Cultovi vokali su već trademark, razumije ga se što pjeva, a tematika tekstova više naginje alegorijama i nekom distopijskom značenju koje treba čitati između redaka, iako na prvi pogled rekli bismo da se radi o science fiction tekstovima. Koriste se djelomično i clean vokali kao u Black Dawn Affiliation. Nije mi bilo jasno zašto su uzeli za najavni single The Bird People Of Nordland, pošto na albumu ima puno više (meni) boljih pjesama, ali na drugo ili treće slušanje mogu shvatiti otprilike što su htjeli reči ovom pjesmom, a svak nek si za sebe protumači. Najepskija stvar na albumu je The Lone Pines Of The Lost Planet koja se proteže u trajanju od preko 10 minuta. Ovo meni osobno nije najbolji Darkthrone album, ali mi je najbolji od zadnja tri recimo, ali time ne umanjujem značenje i snagu prijašnjih albuma. Dakle, Darkthrone nastavljaju svoje putovanje istraživanjem heavy metala i njegovih žanrova što ih i dalje čini legendama ne samo norveške black metal scene već ekstremne metal glazbe općenito i bendom kojeg su mnogi pokušavali kopirati ili pokušavaju kopirati.

8/10