Znam, znam komercijala je, ali ovo je moj webzine i objavljujem ono što mi se sviđa, pa eto i recenzije novog Green Day albuma od 15 pjesama, četrnaestog po redu u karijeri ovog kalifornijskog benda. Nakon prošlog naprosto užasnog album bio sam skeptičan što očekivati, ali ostao sam ugodno iznenađen. Ovo je odličan melodični rock sa pop punk prizvukom. Green Day su ostali vjerni svojim punk rock korijenima i to se čuje na ovom albumu. Billie Joe Armstrong je vratio svoj normalni vokal na kakav smo navikli, a ne ono užasno pjevanje kroz telefonsku slušalicu sa prošlog albuma, koje je bilo grozno. Ovaj album ima stvarno catchy stvari poput up tempo 1981 ili Comma City, pa himničnih poput The American Dream Is Killing Me ili Look Ma, No Brains. Netko bi ovo nazvao generičnim pop punkom no meni je ovaj album sjeo kao budali šamar i stvarno mislim da su ove pjesme napisane kako treba i istina, radi se o multimilijunskom stadionskom bendu na major labelu, ali treba se sjetiti da slava Green Daya nije došla preko noći nego su se kalili po klubovima i podrumima, dnevnim sobama i još nekim weird mjestima za koncerte. Ima i nekih dosadnih stvari poput Corvette Summer ili Livin In The 20’s koje više vuku na neki dosadan rock bez glave i repa, tako da nisu sve stvari na ovom albumu dobre, to je minus albuma, a one koje su dobro su stvarno catchy i okej za poslušati na sunčan i topao dan. Kakav bi bio album Green Daya da nema baladu, a ovog puta tu je emocionalna Father To A Son. Što još reči, pa poslušajte si i donesite vlastitu prosudbu ako niste previše trve i underground da slušate Green Day album haha.
Nedavno sam odgledao deset epizoda nove srpske serije Deca Zla i mogu sa sigurnošću tvrditi da je serija odlična. Radnja se vrti oko tajanstvenih ubojstava političara i policijskog inspektora, a žrtvama je nađen po jedan zlatnik u šaci. Odvjetnik Nikola pokušava obraniti optuženog i riješiti slučaj kada mu se život počne mijenjati zbog navedenih događaja.
Likovi su dosta dobro razrađeni, glumačka ekipa je dobra, serija je pametno napisana i hvata se u koštac s ratnim zločinima na ovim prostorima, što je još uvijek aktualna i bolna tema za naše krajeve. Možda je jedino mrvicu preduga i to mi je jedina zamjerka jer ima recimo dvije filler epizode, po mom mišljenju komotno bi stala u šest epizoda, a ne u deset koliko je snimljena. Kraj je dobro snimljen, pa lijepo zaokružuje priču. Tko zna, hoće li biti druge sezone ili ne? Što se mene tiče i može i ne mora, serija je dovoljno dobro napravljena da može biti završena samo jednom sezonom.
Zaključak:7/10 sjekira – malo niža ocjena zbog one dvije ili tri filler epizode koje su malo usporile priču i seriju.
Evo, vrijeme prolazi i stigao je album broj dvanaest ovih norveških legendi. Nakon prošlog True North albuma mislio sam da će biti teško nadmašiti album koji mi je bio na repeatu cijelo jedno duže vrijeme. Ovaj album je u neku ruku uspio to napraviti, a u neku ruku nije. Borknagar su daleko odmakli od svojih black metal korijena, iako je black metal još uvijek tu u podlozi, čini se da na ovom novom albumu ima puno više blast beatova i izleta u prošlost odnosno black metal vode, ali isto tako ima i puno više prog metal elemenata, čak i pomalo izleta u psihodeliju. ICS Vortex(bass/vox) i Lars A.Nedland(klavijature) dijele vokale, ICS Vortex one harsh black metal vokale i njegov trademark glas za clean vokale, kombiniran s Nedlandovim clean vokalima čini jednu perfektnu cjelinu. Osnivač benda Oystein G.Brun(gitara) je zapravo jedini preostali originalni član benda, mada je ovo ista postava koja je napravila i prošli spomenuti True North album. Pjesme su dosta duge, no nikako ne znači da su i dosadne. Upravo suprotno. Žestoki gitarski riffovi se vješto isprepliću sa atmosferičnim dijelovima kao i agresivni blastovi koji se pretvaraju u sporije, skoro doomy melodične atmosferične dijelovi upotpunjeni sa odličnim klavijaturskim dionicama. Tekstualno Borknagar meni jako paše, iako su im je dio tekstova o prirodi, a dio više osobnog karaktera, ne pate od izbacivanja parola ili floskula. Moji osobni favoriti na ovom albumu su trenutno Nordic Anthem, Moon, Stars Ablaze i Northward, iako se to može promijeniti čim više slušam ovaj album. Iako je dobar album, nije mi uspio nadmašiti moja top četiri njihova albuma, a to su True North, Borknagar, The Olden Domain i The Archaic Course. Svejedno se radi o albumu koji volim i treba ga poslušati.
KRAYKULLA-WEBZINE 