Anneke Van Giersbergen dolazi iz Nizozemske i poznata je po svojem radu odnosno pjevanju u The Gathering i Vuur, a ovo je njen solo E.P. koji se sastoji od 4 pjesama. Za one koji očekuju ovdje žešći metal ili gothiku bolje da ne pokušavaju slušati ovaj E.P. Što imamo ovdje? Neku vrst miksa melodičnog rocka i popa s ponešto žešćih gitara i Annekinog izvrsnog pjevanja koje je stvarno moćno, melodično i stvara ježenje na koži kada se sluša pjesme kao što su One More Nanosecond ili More Than A Thousand Words. Klavijaturni pasaži su bogati, stvaraju soundscape koji te jednostavno odvede u neku drugu dimenziju slušajući ove pjesme. Ovo je malo mirnija muzika, ali sve u svemu odličan E.P. za malo smirenja od sve žestine koju slušam uobičajeno.
Njemački veterani thrash metala Destruction su objavili novi full length album. Sjećam se da sam ovaj bend gledao prvi put uživo daleke 1999.na jednom od prvih reunion showova. Na novom albumu imamo instrumentalni intro, jedanaest pjesama i obradu Accept. Schmier na basu i vokalima zvuči bolje nego ikada, a cijeli bend je jedna jebena thrash metal mašina. Uz žestinu njemački thrash metal bendovi su mi se uvijek sviđali, jer su ubacivali i određenu dozu melodije i catchy riffova u svoje strukture pjesama. Destruction ima podosta politički angažiranih pjesama, protiv pokvarenih političara, rata i religije, kao u odličnoj No Kings – No Masters, jednoj od mojih favorita s albuma koja ima tako epski catchy solo. Cijeli album je brz i žestok, prava energetska bomba. Pjesme kao Evil Never Sleeps, Destruction, A.N.G.S.T. i gore spomenuta su samo neke koje valja poslušati s ovog odličnog albuma. Ako volite Teutonic thrash metal prve klase, odrokajte ovaj album i uhvatite ove legende uživo, nećete pogriješiti.
Zagrebački punk rock bend slavi uskoro 15 godina postojanja velikim koncertom, a iznenadili su nas i počastili svojim novim šestim albumom. Wow, što reči nego skinuti kapu momcima da su u 15 godina izdali čak šest albuma, a svaki je odličan sam za sebe. Ovaj album nisam očekivao, ali toliko me ugodno iznenadio da ga ne skidam s repeata već par dana otkako je izašao. Na albumu možemo pronaći dvanaest novih pjesama, a ono što veseli je da je cijeli album čvrst i nema balada ili polubalada kao na nekim ranijim albumima. Ono što mi je super da se uz žestoki street punk zvuk u pjesme zavuku himnični refreni i odlične solaže gitarista Mrve, čak i neke pomalo melankolične što mi se jako dopalo. Ne treba spominjati da je cijeli bend muzički tight i album sadrži jednostavno kvalitetan, primjeran i odličan songwriting. Ono što me kod ovog benda uvijek također dizalo su tekstovi s kojima se mogu totalno poistovjetiti u većini pjesama. Morao bih izdvojiti neke pjesme koje su meni jače sjele u ovoj cjelini koja je odlična i jako mi je to teško no pokušati ću. Odlične su mi skoro hardcore brze Pas i (Nisam) Laka Meta. Još mogu izdvojiti kao svoje favorite Zašto Bi Bilo Samo To i Zauvijek Star s odličnom posvetom legendarnim Cock Sparrer. Od pjesme Očevi i Sinovi sam se sav naježio. Damn, to sam nabrojao već pola albuma. Preslušaj i vidimo se 10.05. u Zagrebu na proslavi 15. godišnjice benda.
KRAYKULLA-WEBZINE 