Mora se priznati da Alcest mastermind Neige od 1999.kada je ovaj bend počeo s radom isporučuje prekrasne albume. Od black metal početaka, Alcest je prošao dugi put transformacije u ovo što sviraju danas. Ovaj novi opus sadrži 7 pjesama, u Alcest stilu malo podužih i epskih, a da nisu niti sekunde dosadne, već te slušajući odvedu u neki drugi svijet, drugu dimenziju, mračnu, a istovremeno prelijepu. Ovo je post black metal, sa doom, post rock i shoegaze utjecajima, Neigeov glas u kombinaciji s gitarama i synthevima, te pianom donosi predivne melodije koje te tjeraju da zatvoriš oči i uđeš u neku drugu dimenziju. Tekstovi pjesama su na francuskom, no to daje dodatnu draž i nekakvu melankoličnost i melodičnost svemu skupa. Vokal je uglavnom čist i melodičan, s povremenim izletima u black metal glas, pogotovo u odličnoj L’Envol, koja je jedan od mojih favorita na ovom opusu. Ima i malo bržih bubanjskih i agresivnijih dionica, kao što se može čuti na Komorebi koja otvara opus. Tu je i kratak, ali sladak instrumental Reminiscence, koji služi kao svojevrstan intermezzo. Moj najveći favorit na ovom opusu je odlična L’Enfant de la lune, ali sve stvari su odlične, ako volite ovakvu vrstu muzike, obavezno čekirajte ovaj album.
Category Archives: Reviews
(novi post – recenzija) Hot Water Music – VOWS (Equal Vision)
Vrijeme je ponovo za malo punka na stranicama ovog zinea. Ovo je malo starije izdanje, već vani nekoliko mjeseci, ali za dobru muziku nikada nije kasno, nije li tako? Hot Water Music su legende, dolaze sa Floride, odnosno bazirani su u Gainesvilleu, te sa malom pauzom postoje već trideset godina. Osnovali su ga gitarist/vokal Chuck Ragan i gitarist/vokal Chris Wollard, uz basista Jasona Blacka i bubnjara George Rebelo, 2017.im se priključio još jedna legenda, Chris Cresswell, poznat po radu s The Flatliners. Što ovdje očekivati? E, pa jedan predivan album. Ovdje imamo 12 pjesama, melodičnog emocionalnog punka sa osobnim tekstovima u kojima se svatko od nas može na neki dio pronaći. Odlične gitarske melodije, trostruke vokalne dionice i backing vokal harmonije, kao i nadasve fenomenalno napisane pjesme čine ovaj album jednim od najboljih izdanja godine što se tiče punkrocka. Moji osobni favoriti na albumu su Burn Forever, Remnants, te Much Love na kojoj gostuju The Interrupters glavom i bradom. Uz njih kao goste na albumu možemo još čuti City and Colour, Thrice i Calling Hours. Fenomenalan album koji naprosto tjera na slušanje ponovo i ponovo!
(novi post – recenzija) Deaf Owl – From The Bottom Of The Sewers
Dugo nismo imali neki južnoamerički bend na stranicama ovog fanzina, pa je vrijeme da to ispravimo. Deaf Owl dolaze iz Brazila i ovo im je prvi dugosvirajući opus. Deaf Owl su inače trojac u sastavu Atrox – bubnjevi i vokal, Doomed – gitara i Triturado – bass. Bend je aktivan na sceni od 2022.i do sada su izdali jedan single, a eto sada i dugosvirajućeg opusa. Ovdje imamo 9 pjesama i riječ je o miksu doom metala i sludgea s primjesama death dooma u nekim dijelovima, posebno vokalima koji su growlani onako deatherski. Stvari su uglavnom u sporijem, skoro u nekim dijelovima funeral doom tempu, a produkcija je onako prljava i totalno paše atmosferi albuma. Tekstovi odišu nihilizmom, očajem i depresijom. Pjesme poput When Churches Burn, Agonise ili They Rot As Violence Is Spread će uskoro postati vaši favoriti ukoliko volite ovu atmosferu i ovu vrstu muzike. Neki bendovi koji sviraju ovakvu vrstu muzike rade preduge albume koji nekada imaju tendenciju da postanu dosadni, no ovdje to nije slučaj, pošto je album u trajanju kojih 48 minuta i u nijednom trenu nije dosadan, ali imam samo jednu opasku koja mi ne paše, a to je da neke pjesme previše liče jedna drugoj na momente, ali riječ je o solidnom debut opusu.


