Sabaton sam otkrio sasvim slučajno prije nekih 15-ak godina kada sam jedne večeri gledao onu metal emisiju na Z1 čini mi se koju je vodila Branimira iz Darkendome, tada su prikazali spot 40:1 i odmah sam se zaljubio u bend i nekoliko godina poslije ih i gledao 2010.na odličnom koncertu u Zagrebu sa Alestorm kao predgrupom. Ovi Šveđani su izdali svoj deseti studijski album. Imali su promjena u postavi benda, ali konstanta su vokal Joakim koji je nekada svirao klavijature u počecima benda i basist Par koji drže ovu ratnu mašinu u funkciji i konstantnom napadu.

Kada kažem napad, to je upravo to, Sabaton, za one koji ne znaju, svira war metal, u biti melodični, himnični power metal sa ratnom tematikom i tekstovima, melodičnim gitarskim riffovima, refrenima kao stvorenim za pjevanje uz njih na koncertima i sve to začinjeno Joakimovim grubim, ali melodičnim glasom koji savršeno paše i pjeva sve bolje kroz godine, kao staro vino. Kao i na prošlom, tematika ovog albuma je uglavnom Prvi svjetski rat i klaonica bitaka koje su se dogodile u tom mračnom dobu ljudske povijesti. Na ovom albumu Sabaton ponovo ima omjer bržih i poletnijih pjesama, kao i onih sporih teško kotrljajućih himni koje podsjećaju na tenk koji gazi sve pred sobom u deset pjesama ovog albuma. Meni osobno su uvijek više pasale brže pjesme, pa su mi Stormtroopers, The Unkillable Soldier recimo među favoritima ovog albuma. Mada, Soldier Of Heaven je također odlična, pjesma koja govori o borbama u Alpama, pa i na području Tolmina, Boveca i Kobarida u Sloveniji gdje se održavaju Metal Days festival i Punk Rock Holiday. Uvijek mi je taj aspekt Prvog svjetskog rata bio nekako najzanimljiviji i najviše ga volim proučavati. Race To The Sea je sporija stvar, ali govori o belgijskom otporu nadbrojnijoj njemačkoj invaziji, a još jedan od favorita ovog albuma meni je Lady Of The Dark, nekako tipična Sabatonska himna. Zasigurno meni jedan od kandidata za top deset albuma 2022.