Voljeli ga ili ne, Paul McKenzie pegla svoje već godinama, mijenjajući ponekad postavu benda usred turneje kao što je prije nekoliko godina pobacao usred turneje sve članove benda osim onog ogromnog lika na gajdama ili kak se već zovu i prikupio neku ad hoc postavu i nastavio odmah dalje svirati koncerte. Jedna stvar koja mu se mora priznati je volja i snaga u tim godinama. Ja sam ovaj bend gledao prije pet ili slično godina na PRH i nije bio loš gig, ali nisam ja baš jako fan ovog folk ili celtic punka kako zovu tu vrstu punk bendova u kiltovima. Ali, The Real McKenzies imaju neke odlične pjesme koje nisu jako nabijene celtic stilom, već više melodičnim punk rockom, a sve takve se nalaze na ovom albumu koji je greatest hits opus i sadrži 23 pjesme iz bogate karijere ovog benda baziranog u Vancouveru i ovdje se nalaze svi favoriti sa setlista koncerata, možda bi pokoju izbacio, a poneku dodao, ali uglavnom je izbor doba. Kao što rekoh, neke mi ne pašu, one koje su više orijentirane na folk štih i gajde, ali one koje su više orijentirane na melodični punk rock i gitare su baš odlične. Ovo je odličan album za playlistu fanova benda i odličan početnički album za one koji su se tek susreli s ovim bendom i postali ili postati će fanovi.
Dayal Patterson neumorno izdaje knjige sa svojom Cult Never Dies izdavačkom kućom, pa me uz jednu od narudžbi oduševio ovaj svojevrstan fanzin kojeg sam dobio na poklon. Riječ je o vrsti prequela Cult Never Dies serijalu o black metalu, koji je već doživio tri knjige u svom opusu. Ovih 64 stranica je kao prvo prekrasno dizajnirano i uređeno i vidi se da je Dayal odrastao na fanzinaškoj sceni i radio fanzine prije nego je počeo pisati kao freelancer za veće časopise. Knjiga sadrži out takese iz Evolution Of A Cult knjige, odnosno proširene verzije nekih interviewa čiji fragmenti su objavljeni u spomenutoj knjizi i neke interviewe koji nisu, a trebali su biti tamo objavljeni. Tu su i odlični kontroverzni interviewi sa Taake, odnosno Hoestom, u kojima se ni Dayal ni Hoest ne libe dotaknuti škakljivijih tema, kao i odličan interview sa Mikom iz Clandestine Blaze, odnosno Northern Heritage koji je meni uz Taake bio najzanimljiviji za čitanje. Tu su i uvijek interestantni Impaled Nazarene, Skitliv, odnosno Maniacov život nakon Mayhema hehe, pa onda Jorn iz Hades Almighty, Frost iz Satyricon/1349, Enthroned….plus fenomenalne fotografije i preodličan artwork. Ovo se stvarno isplati pročitati i imati u kolekciji.
Time for one band from my country´s home scene, namely Old Night from Rijeka, Croatia. This is their third full length opus and although this band is not so long in the scene, members have played or are still playing in some of the Rijeka´s finest bands like Ashes You Leave, Castrum or Gorthaur´s Wrath. What do we have here? Instrumental intro plus seven songs of emotional, melodic doom metal. When I listen to the guitars I can´t avoid that the sound of guitars in songs like Sacred South remind me of Crowbar and vocals, mainly clean, remind me of Anathema in a way, but the music is much harder than Anathema, being melodic but at times harsh. Vocal lines and guitar melodies are fantastic with couple of death doom growls here and there thrown in for good measure. Lyrics deal with fantasy but if you read between the lines, feels and emotions can be transcribed to every day life. Songs like No Solace and Daughter of Summer Dawning are personal favorites besides above mentioned Sacred South, but album as a whole is excellent. Go check this one out and support your scene.
KRAYKULLA-WEBZINE 