Category Archives: Reviews

(recka) Sabaton – The War To End All Wars (Nuclear Blast)

Sabaton sam otkrio sasvim slučajno prije nekih 15-ak godina kada sam jedne večeri gledao onu metal emisiju na Z1 čini mi se koju je vodila Branimira iz Darkendome, tada su prikazali spot 40:1 i odmah sam se zaljubio u bend i nekoliko godina poslije ih i gledao 2010.na odličnom koncertu u Zagrebu sa Alestorm kao predgrupom. Ovi Šveđani su izdali svoj deseti studijski album. Imali su promjena u postavi benda, ali konstanta su vokal Joakim koji je nekada svirao klavijature u počecima benda i basist Par koji drže ovu ratnu mašinu u funkciji i konstantnom napadu.

Kada kažem napad, to je upravo to, Sabaton, za one koji ne znaju, svira war metal, u biti melodični, himnični power metal sa ratnom tematikom i tekstovima, melodičnim gitarskim riffovima, refrenima kao stvorenim za pjevanje uz njih na koncertima i sve to začinjeno Joakimovim grubim, ali melodičnim glasom koji savršeno paše i pjeva sve bolje kroz godine, kao staro vino. Kao i na prošlom, tematika ovog albuma je uglavnom Prvi svjetski rat i klaonica bitaka koje su se dogodile u tom mračnom dobu ljudske povijesti. Na ovom albumu Sabaton ponovo ima omjer bržih i poletnijih pjesama, kao i onih sporih teško kotrljajućih himni koje podsjećaju na tenk koji gazi sve pred sobom u deset pjesama ovog albuma. Meni osobno su uvijek više pasale brže pjesme, pa su mi Stormtroopers, The Unkillable Soldier recimo među favoritima ovog albuma. Mada, Soldier Of Heaven je također odlična, pjesma koja govori o borbama u Alpama, pa i na području Tolmina, Boveca i Kobarida u Sloveniji gdje se održavaju Metal Days festival i Punk Rock Holiday. Uvijek mi je taj aspekt Prvog svjetskog rata bio nekako najzanimljiviji i najviše ga volim proučavati. Race To The Sea je sporija stvar, ali govori o belgijskom otporu nadbrojnijoj njemačkoj invaziji, a još jedan od favorita ovog albuma meni je Lady Of The Dark, nekako tipična Sabatonska himna. Zasigurno meni jedan od kandidata za top deset albuma 2022.

(recka) Kartano – Pirunpolku

Finska je oduvijek bila rassadnik odličnih bendova, pogotovo što se tiče ekstremne i metal scene općenito. Black metal scena je možda manja od susjednih im zemalja, ali je više underground i više drži do tradicije i do old school black metal stavova i etike. Jedan od novijih bendova na toj sceni je i Kartano, koji je nakon četiri ep-a, izdao prvi dugosvirajući opus, sa 14 pjesama u trajanju od nešto manje od 45 minuta. Kartano je one man bend, plod tamnog srca entiteta zvanog A.M. Kartano svira siroviju inačicu black metala, sa povremenim uletima melodije, synth tema i folk utjecaja u nekim pjesmama. Jedna od najmelodičnijih pjesama na albumu u kojoj prevladava klavijaturska tema koja je nadmoćnija gitari je Katala Nainen, a folk utjecaj se može čuti u Eevan Tanssi. Da, kao što se može zaključiti iz ovoga, svi tekstovi su na finskom jeziku, što je meni dodatni plus iako ne razumijem taj jezik, ali cijenim black metal bendove koji pjevaju na svom matičnom jeziku. Hah, ono što me iznenadilo je obrada Pet Shop Boys hita It´s a Sin, u black metal verziji na finskom jeziku, ma zakon! Pjesme su poprilično kratke i ne smaraju, ali su dobro napisane i oslikavaju tamu i atmosferu, a to je ono što black metal album čini dobrim. Uglavnom, ovdje se radi o jakom debut albumu.

Bandcamp

(literatura) Paul Hammy Halmshaw – Anything for a PEACVILLE life

Zahvaljujući dobrim ljudima iz Cult Never Dies izdavačke kuće koji rade odličan posao izdavanja fenomenalnih i zanimljivih knjiga, dokopao sam se mojeg primjerka ove knjige, potpisane od strane samog Hammya. Riječ je o svojevrsnoj autobiografiji Paula Hammy Halmshawa, čovjeka koji je utemeljio i dugi niz godina vodio jednu od najvećih i najpoznatijih britanskih i svjetskih underground music labela, Peaceville.

Knjiga je bogato uređena, s predgovorima, slikama, plakatima, te oslikava jedno vrijeme od osamdesetih i tape tradinga, te početka anarho punk i crust punk scene, čiji sudionik je i sam Hammy, svirajući bubnjeve i pjevajući u bendovima. Volio bih da je malo podrobnije u knjizi opisan taj prelazak dosta sudionika scene s punka u metal vode. Hammyevo odrastanje i ulazak u punk preko benda Crass i njihovih ideala je jako zanimljiva priča i s guštom sam pročitao prvi dio knjige do osnivanja prvo tape labela, pa širenja Peacevillea koji je pomalo konfuzna priča i podosta se nekad pogubio u likovima, nekim business događajima koji nisu meni kao čitatelju baš interesantni, više sam volio dio knjige gdje se opisuje odnosa s bendovima, kao svađa s Doom, Darkthrone kontroverta oko Norsk Arisk Black Metal spike, odnos s My Dying Bride, Katatonia, At The Gates, Anathema, te svim ostalim odličnim bendovima čije je legendarne albume Peaceville izdao. Knjiga je interesantna, brzo se čita, da se tako izrazim, pitka je, no jednostavno se ne mogu oteti dojma da njoj nešto fali i da je mogla biti puno, puno bolja.