Ovaj bend dolazi iz dalekog nam Japana i Purgatorium je njihov treći dugosvirajući opus koji sadrži 8 pjesama. Ono što možemo očekivati na ovom opusu je vrlo zanimljivo. Ghost Cries sviraju mješavinu simfonijskog metala a la europski bendovi sličnog stila, sa puno synth pasaža, odličnih piano solaža i melodičnih tema glavnih melodija izraženih synth i orkestralnim dionicama u kombinaciji sa odličnim clean anđeoskim vokalom pjevačice Coco. No, drugi dio je njihova, nazovimo je mračnija strana, kombinacija black, death i thrash metala, sa growl vokalima ove odlične pjevačice i epskim melodijama, agresivnijim bržim bubnjanjem, ponekim blastbeatom, pa čak u dijelovima i folk i prog utjecajima u ponekim dijelovima pjesama. Zvuči ovako opisano kao papazjanija svega i svačega, no ispada odlično prilikom slušanja. Provjeri, nećeš zažaliti.
Švedski Unanimated su legende scene, pošto njihovi počeci sežu u davnu 1988.godinu, a sa prekidom su dostigli ovaj četvrti dugosvirajući album, prvi u 12 godina. Članovi benda su dugogodišnji borci sa scene, koji su svirali ili sviraju u bendovima kao što su Dismember, General Surgery, Desultory, Unleashed, Carbonized i još nekim legendarnim bendovima švedske death metal scene. Ovdje se radi o 12 odličnih melodičnih black death metal pjesama, onako kako švedski bendovi mogu napraviti, miks Gothenburg melodic death metala i black metal blastova i agresije daju catchy, a mračne pjesme pune energije. Vokal je onako blackerski, ali poprilično se razumije što pjeva, pa je to dodatan plus ovom odličnom bendu i albumu. Pjesme kao što su As the Night Takes Us, The Devil Rides Out i The Golden Dawn of Murder su moji osobni favoriti, a ti pronađi svoje.
Funeral Mist dolazi iz Švedske, a mainman i alfa ovog entiteta je Mortuus, pjevač benda Marduk, poznat i po radu sa Triumphator. Ovo je četvrti dugosvirajući opus Funeral Mist i sadrži 7 pjesama. Ovo je zasigurno jedan od najmračnijih albuma koje sam slušao u zadnjih godinu dana. Gotovo da se može opipati mračna i sumorna atmosfera ove glazbe, odlično napisanih pjesama, od uvodne Twilight Of The Flesh koja svojim ritualističnim napjevima u dijelovima podsjeća na Satanic horror filmove iz sedamdesetih tipa Omen i stvara nelagodu i strahopoštovanje prilikom slušanja. Children Of The Urn je također highlight za mene sa onim creepy dječjim zborom što se miješa sa black metal blastovima. Osim klasičnog black vokala, Mortuus upotrebljava i mrmljanje, clean vokal spoken word, šaptanje pa i podosta efekta na vokalu što daje dodatno creepy atmosferu pjesmama. Osim kotrljajućeg doomy tempa, naravno da ima i puno blastbeatova i apokaliptične agresije i brutalnosti kao u odličnoj In Here koja ima i podosta epskih melodičnih gitara u drugom dijelu pjesme. Album je podosta dug, no nimalo ne gubi na jezovitosti kao da krešendo se povećava do kraja koji nikako ne donosi smirenje, već želju za još.
KRAYKULLA-WEBZINE 