U zadnje vrijeme mi baš nešto švicarski bendovi i projekti pohode dvorac i stvaraju milozvučne muzičke napade pustim i kamenim hodnicima moje grobnice. Jedan od takvih je i Evangelion, koji su nedavno izdali prvi dugosvirajući album nakon četiri e.p.-a. Na ovom albumu imamo 9 pjesama, muzika je melodični black metal koji graniči u čestim slučajevima sa doomom. Isto tako, blastbeatovi i melodični epski riffovi se izmjenjuju sa kričavim i odličnim čistim vokalima, kao u fenomenalnoj Of Mercenaries and Marauders. Da ne bi bilo sve prebrzo imamo doom elemenata, pa skoro i funeral dooma u The Reign of the Prophets. Na ovom opusu se nalaze i tri instrumentala od navedenih devet pjesama koje savršeno služe kao neka vrsta intermezza između priče ispričane sumornim, melodičnim i melankoličnim jezikom švicarskih Alpa. Piano i synth dijelovi su složeni da dodaju skoro old school horror atmosferu u nekim dijelovima podsjećajući me na stare horror filmove. Od ostalih pjesama moram navesti još i odličnu As the Soldiers Leave the Battleground. Još jedan odličan bend i album, moja preporuka.
Grčka je oduvijek bila rasadnik odličnih metal bendova, a to mediteransko područje, drugačije od sjevernih predjela i hladnoće, bilo je i plodno tlo za brojne odlične black metal bendove. Diablery je jedan od njih. Na sceni su od 2008.i ovo im je drugi dugosvirajući album. Što očekivati ovdje? Pa, devet pjesama u kojima Diablery na neki način miksaju melodiju i epski black metal sa sirovim i više hladnim blackom, koji nema milosti ni prema kome ili čemu, udarajući nemilosrdno blastebatovima i apokaliptičnim zvukom kao u odličnoj Three Torches Lit koja me malo po strukturi podsjetila na Marduk, naravno sa nekim dodatnim dijelovima kao što je poneki growl i melodični clean vokal iza kričećih black metal vokala koji odlično pašu na ovako napisane pjesme. Naravno, ne možemo izbjeći i melodiju i melankoliju koja je na neki način podređena agresivnosti na ovom opusu. Meni su još pjesme koje mogu izdvojiti kao favorite The Coming Fog i The Earth Covered My Face. Iako su pjesme poprilično duge u većini albuma, nijedan trenutak ne postane zamorno ili dosadno, to je odlika dobrog albuma.
Bio sam jako iznenađen kada je legendaran label Osmose Productions objavio debut e.p. srpskog benda CMPT koji se zove Mrtvaja. Jako ugodno iznenađen onim što sam čuo mada znam da je balkanska black metal scena prepuna odličnih bendova i projekata. Za one koji ne znaju ćirilicu ime ovog benda čita se SMRT na većini slavenskih jezika. Nedugo nakon e.p.-a evo nam i prvog dugosvirajućeg izdanja koje sadrži osam pjesama. CMPT svira old school black metal kakav se svirao u devedesetim sa epskim melodičnim riffovima, blast beatovima, odličnim vokalom i tekstovima na srpskom jeziku što mi se najviše sviđa. U instrumental pjesmi Vrani Pir čujem i mnogo folk utjecaja, cijela pjesma kao da je black metal prerada nekog narodnog epa. Uz naslovnu pjesmu, kao i Seme Ponoći, ima i epska srednjeg tempa marširajuća Prokletije koja mi je jedna od favorita na ovom albumu. Zvukovi vjetra koji huči, zvonaca i još nekih samplova daju moć, daju duh Balkana i originalnost ovih krajeve i nepokorenu borbu protiv naših neprijatelja. Ovo je jako i odlično debut dugosvirajuće izdanje.
KRAYKULLA-WEBZINE 