Peter Tagtgren je legenda. Svi njegovi bendovi i projekti, sva produkcija sa Abyss studiom, sve što je napravio meni je odlično. Njegov glavni bend Hypocrisy je nedavno izdao novi trinaesti dugosvirajući opus, osam godina nakon zadnjeg. Što imamo ovdje? 11 pjesama odličnog melodičnog švedskog death metala, sa podosta agresije i brzine i sporijih atmosferičnijih stvari gdje se na cijelom albumu ističu odlične gitarske melodije, kao i fenomenalno bubnjanje Horgha, poznatog kao i bubnjara Immortal, on je meni jedan od najdražih bubnjara na sceni ikada. Peterovo pjevanje je opet raznoliko, od growlova koji se razumije u dosta slučaja što pjeva, preko black vokala do predivnih clean, melodičnih dionica. Basist Mikael Hedlund grmi u svojim dionicama podebljavajući kvalitetu odlično napisanih pjesama. Tematski, album se opet bavi cyber svijetom, zavjerama, alienima, UFO-ima i sličnim veselim temama koje ovaj bend analizira u svojim tekstovima već desetljećima. Ovo nije najbolji Hypocrisy album, ali je definitivno u top 5, barem meni.
Voices dolaze iz UK-a i ovo im je četvrti dugosvirajući opus u postojanju na sceni od 2012.godine. Ovaj bend se sastoji od sadašnjih i bivših članova Akercocke i Sarah Jezebel Deva između ostalih bendova i projekata u kojima su iskusni članovi ovog benda svirali i sviraju do sada. Voices sviraju neku mješavinu avantgardnog i progresivnog black metala sa podosta gothic utjecaja, pogotovo u vokalnim dionicama gdje se često miješaju growlanje i gothic pjevanje koje me poprilično podsjetilo na Sisters of Mercy u nekim dionicama. Isto tako ima dosta i clean melodičnih vokala koji odlično pašu na sporije atmosferične skoro doomy dionice koje sa takvom lakoćom opet postaju blast beat agresivnost. Tekstualno se Voices kreću više u osobnim vodama, koriste teme na koje se možemo povezati kao što su izolacija, depresija, beznađe, seksualnost, smrt i život…Moji osobni favoriti su An Audience of Mannequins, Ghost City, Beckoning Shadow. Ovo je jako dobar album.
Finska black metal scena mi je jedna od omiljenih. Iako je možda manje razvikana od recimo norveške i švedske black metal scene, puna je odličnih bendova koji rade po svojem, bez obzira ne trendove, bez obzira na major label trendove ili na trenutne prohtjeve glazbene industrije i traju tako desetljećima noseći plamen i održavajući ga živim. Hollow Woods su dio finske black metal scene i ne zna se baš mnogo o ovom bendu, osim da im je ovo prvi dugosvirajući opus. Glazba je black metal onako na 90-e način, old school, brzi i sirovi. Ali, ispod brutalnosti i agresivnosti leže one divne melankolične melodije kakve samo finski sisu može stvoriti. Vokali su kričavi blekerski, ali ima tu i growl uleta kao i odličnog clean vikanja koje svojom melodijom savršeno odgovara gitarskim naletima. Ako ste fan old school black metala dobro napisanog, punog agresije i melankolije, ovo će biti izvrsno za vas. Meni je baš kako treba.
KRAYKULLA-WEBZINE 