Smorodina Reka are hailing from Moscow, Russia and they are relatively new to the scene. This album means Foreshadowing in Russian. The music of Smorodina Reka can be described as a mixture of acoustic, symphonic and dark folk atmospheric ambiental music with combination of Slavic and Nordic folklore in the song structures. That means fantastic song arrangements, bombastic almost symphonic grandiose passages mixing with beautiful and proud voice delivering us, the listeners back to the times when things such as pride, honor, belief in yourself, warrior s heart and Nature meant something. I think we all lost a bit of ourselves in these modern fast times and we never stop to reflect and think why we do the things we do and what can we achieve to make our hearts and ourselves better and more in tune with ancient beliefs and that we find ourselves again. Well, the music of this band is doing just that for me. Lyrics are in Russian, but we Slavic brothers and sisters can understand each other well enough. If you read this one and are looking for restoring ancient pride in you, go listen and check this one out.
Poljski teškaši Behemoth slave 30 godina postojanja i kako bolje proslaviti tu obljetnicu u godinama s malo ili ništa festivala i turneja zbog dobro nam poznatih razloga, nego live albumom. Ovaj dvostruki cd i Blu Ray u izdanju Nuclear Blasta donosi presjek setlistu svih hitova iz dugogodišnje karijere benda kao što su From The Pagan Vastlands do novijih hitova kao što je Bartzabel. Kapa dolje frontmanu Nergalu koji ima poprilično problema u Poljskoj zbog svojih uvjerenja, preživio je leukemiju i to težak oblik i zvuči bolje no ikad. Ostatak benda zvuči uigrano i moćno i njihova kombinacija death metala i black metala s poprilično okultnom tematikom ima tešku atmosferu mraka, uz poneku epsku melodiju u obliku sola gitare ili rifova. Sviđa mi se što na novijim albumima Nergal ne koristi više iskljućivo growl death metal pjevanje, već i clean vokal kao i gnjevno vikanje, više u stilu thrash metala. No, ovaj album je čista energija i svojevrsni spektakularni vizualni best of ovog benda i želim mu još dugo godina i puno odličnih albuma. Respect!
Finska ima manju, možda manje razvikanu black metal scenu od norveške ili švedske scene, ali zato ima underground odlične bendove i projekte, koji samo čekaju otkrivanje i slušanje. Archgoat su jedni od najpoznatijih izdanaka te scene, jer su uz manje pauze na sceni od 1989. Nedavno su izdali novi album i evo, taj album stigao i u moj dvorac i moje zvučnike, da ga raspalim čim jače i glasnije. Album sadrži intro i devet pjesama. Archgoat prže svoj death black metal, za moj ukus bliži death nego black metalu, jako mračne atmosfere i old school satanic i anti kršćanskim tekstovima pjesama, himni kao što su Heavens Ablaze, All Christianity Ends ili In Extremis Nazarene. Ono što se meni sviđa kod ovog benda je da postoje ispod svega punk hardcore korijeni muzike, osamdesete hardcore punk i ona old school vibra bez simfo i inih pizdarija, samo blast, oštri i hladni rifovi i peglaj. Vokali su guturalni, kao što sam rekao više naginju death metalu od blacka. Tu i tamo ispod sve brutalnosti, čuje se i poneka melankolija melodije, tako svojstvena Fincima i njihovoj Sisu filozofiji. Osim blastova ima i sporijih kotrljajućih atmosferičnih dijelova, potkrijepljenih synth melodijama u pozadini koji daju dodatan mračniji prizvuk. Također ima jedna opaka thrash metal solaža, atipična za ovaj bend. Tko voli Archgoat voljeti će i ovaj album.
KRAYKULLA-WEBZINE 