Poljski teškaši Behemoth slave 30 godina postojanja i kako bolje proslaviti tu obljetnicu u godinama s malo ili ništa festivala i turneja zbog dobro nam poznatih razloga, nego live albumom. Ovaj dvostruki cd i Blu Ray u izdanju Nuclear Blasta donosi presjek setlistu svih hitova iz dugogodišnje karijere benda kao što su From The Pagan Vastlands do novijih hitova kao što je Bartzabel. Kapa dolje frontmanu Nergalu koji ima poprilično problema u Poljskoj zbog svojih uvjerenja, preživio je leukemiju i to težak oblik i zvuči bolje no ikad. Ostatak benda zvuči uigrano i moćno i njihova kombinacija death metala i black metala s poprilično okultnom tematikom ima tešku atmosferu mraka, uz poneku epsku melodiju u obliku sola gitare ili rifova. Sviđa mi se što na novijim albumima Nergal ne koristi više iskljućivo growl death metal pjevanje, već i clean vokal kao i gnjevno vikanje, više u stilu thrash metala. No, ovaj album je čista energija i svojevrsni spektakularni vizualni best of ovog benda i želim mu još dugo godina i puno odličnih albuma. Respect!
Finska ima manju, možda manje razvikanu black metal scenu od norveške ili švedske scene, ali zato ima underground odlične bendove i projekte, koji samo čekaju otkrivanje i slušanje. Archgoat su jedni od najpoznatijih izdanaka te scene, jer su uz manje pauze na sceni od 1989. Nedavno su izdali novi album i evo, taj album stigao i u moj dvorac i moje zvučnike, da ga raspalim čim jače i glasnije. Album sadrži intro i devet pjesama. Archgoat prže svoj death black metal, za moj ukus bliži death nego black metalu, jako mračne atmosfere i old school satanic i anti kršćanskim tekstovima pjesama, himni kao što su Heavens Ablaze, All Christianity Ends ili In Extremis Nazarene. Ono što se meni sviđa kod ovog benda je da postoje ispod svega punk hardcore korijeni muzike, osamdesete hardcore punk i ona old school vibra bez simfo i inih pizdarija, samo blast, oštri i hladni rifovi i peglaj. Vokali su guturalni, kao što sam rekao više naginju death metalu od blacka. Tu i tamo ispod sve brutalnosti, čuje se i poneka melankolija melodije, tako svojstvena Fincima i njihovoj Sisu filozofiji. Osim blastova ima i sporijih kotrljajućih atmosferičnih dijelova, potkrijepljenih synth melodijama u pozadini koji daju dodatan mračniji prizvuk. Također ima jedna opaka thrash metal solaža, atipična za ovaj bend. Tko voli Archgoat voljeti će i ovaj album.
Sjećam se kada mi je prije kojih 15ak godina moj kaz Darko spržio jedan dvd sa mnogo tadašnjih mp3 metal noviteta i došao sam od njega kući, ubacio dvd u player i krenuo u preslušavanje. Među inim bio je i bend koji se zove Beatallica, hmmm zanimljivo ime, pomislio sam tada, mješavina Metallice i Beatlesa, pa rekoh sebi pustim si malo i ostao oduševljen mashupom između Metallice i Beatlesa, parodijom tako dobro odsviranom sa vokalom potpuno istog glasa kao James Hetfield. Nekako sam kroz vrijeme zaboravio na ovaj bend u moru izdanja, premalo vremena i prioriteta, dok nisam vidio da je izašao nedavno ovaj novi album, već četvrti dugosvirajući koji nastavlja tradiciju sa pjesmama kao što su Play Me Overdrive Guitar, The Damning Of Helleanor Hippie, Wherever and Everywhere i možda nije na razini ranijih albuma, barem meni, ali je još uvijek prokleto zabavan uz pjesmuljke između thrash metala, hard rocka i Beatlesa negdje na prokletoj granici metala i rocka. Ziher sam da bi John Lennon dobronamjerno umro od smijeha da ima prilike čuti ovaj bend i dao bi svoju podršku.
KRAYKULLA-WEBZINE 