The Old Breed and Squared Off released split EP containing two songs from each band. Squared Off are from Chicago and their side of this little record is two songs of street punk with some faster hardcore oriented music like in ‘Screen’ and more UK OI influenced melodic street punk in ‘Lessons Never Learned reminding me in a way of Booze & Glory and similar bands. The Old Breed are from Toledo and are a bit harsher playing more hardcore punk street side of music and sounding a bit less melodic and more dirty. I like Squared Off side of this little record a bit more, being a more melodic sucker but both bands are worth listening to and checking out especially ‘Left Behind’ and ‘Call To War’. Four songs by two great bands!
Obožavam miks ratnog filma i horrora. Deathwatch, Dog Soldiers, pa i film The Bunker iz 2001. od kojeg je ovaj film o kojem pišem pokupio jako, jako puno, kao i od Deathwatcha. Dakle, film govori o skupini britanskih i američkih vojnika koji su 1917.primijetili da su Nijemci napustili svoj podzemni bunker na Zapadnoj fronti. Da bi se proslavili, četa vojnika ode i osvoji njemački bunker, no u tom trenutku njemačke granata zatrpa ih pod zemljom i moraju kopati izlaz van. Na njih padne i plinska granata, koja ih iznenadi jer je njemačke proizvodnje, da Nijemci pokušavaju ubiti svoje vojnike. Nalaze i zarobljavaju ranjenog njemačkog vojnika. No, čudne stvari se počnu događati i vojnici se počinju okretati jedni protiv drugih, te sami protiv sebe, te saznaju da se nalaze u prisustvu nečeg demonskog što ih okreće psihički jedne protiv drugih. Kao što rekoh, film je podosta pokupio iz gornja dva spomenuta filma. U The Bunker iz 2001.skupina njemačkih vojnika je zarobljena u bunkeru u Crnoj Šumi, ali nisu zatrpani već opkoljeni Amerikancima, pa moraju kopati na drugu stranu. U Deathwatch, skupina britanskih vojnika osvoji napušteni njemački rov i također pronalaze izgubljenog njemačkog vojnika i zarobe ga. Dakle, ovaj film nije nikako originalna ideja, ali je izvedena dobro. Atmosfera klaustrofobije i rastućeg užasa pokriva lošu glumu i ponekad preglumljivanje, pa se samo pitaš kao gledatelj što će se iduće strašno dogoditi do neumitnog kraja koji je solidno izveden.
Gore efekti: 8/10 sjekira – solidno napravljeni, od samoozljeđivanja sve do raznošenja ručnom bombom do raznih ostalih ‘mesnih’ efekata.
Gluma: 6/10 sjekira – gluma često bude očajna i tone pomalo u trash vode a i preglumljivanje, pogotovo mi je na živce išao Sean Cullen kao satnik Hall, ali i previše drveni Eddie Ramos kao vojnik Segura, glavni lik filma. Ostali su osrednji.
Zaključak: 7/10sjekira – dao sam ocjenu više zbog ratnog horrora kojeg obožavam, ali film redatelja Adriana Langleya i scenarista Michaela Huntsmana ne spašava originalnost ideje, već solidno izveden scenario i atmosfera filma kojeg pamtim još i sad, a to je rijetkost kod takvih filmova.
Stigao nam je i novi Dylan Dog Extra, i to okrugli broj 150. U ovoj epizodi Dylan se susreće sa čudnim događanjima u znanstvenom institutu za kemiju predvođenim bizarnim, okrutnim i kamenim Skinnerom, čovjekom za kojeg kolege kažu da je sam Vrag, oko kojeg stalno leti roj muha i koji nema nikakvih osjećaja ni prema kome. Kako to obično biva, zaredaju se okrutna ubojstva potaknuta neobjašnjivim napadima bijesa, pa Dylan pokušava shvatiti o čemu se radi. Ovo je jedna od boljih epizoda u zadnje vrijeme, Extra epizode još održavaju običaj da ima više dobrih epizoda od loših, za razliku od novih epizoda koje su u zadnje vrijeme loše i bez inspiracije. Ubojstva su brutalna i krvava, a kraj je pomalo razočaravajući no svejedno lijep u svojoj poetskoj završnici, tjerajući nas na razmišljanje o nekim stvarima u nama samima, kompromisima, žrtvovanju samog sebe za novac i slavu i takve tematike. Solidna epizoda za ovaj okrugli broj.
KRAYKULLA-WEBZINE 