Punk veterani iz New Jerseya, The Bouncing Souls su objavili svoj novi materijal, prvi nakon 7 godina i jedanaesti puni album u karijeri. Album sadrži deset pjesama odličnog punka, punog melodije, a sa onim gradskim street punk utjecajem u tekstovima i muzici, dajući istovremeno žestinu i nježnost, odnosno senzibilitet pop punka sa hardcore korijenima. Čuli smo već dva singlea kao najavu, a naslovna pjesma je bila pun pogodak kao single sa uptempo ritmom i uplifting melodijom na refrenu i Gregovim prekrasnim glasom koji sve ove godine opravdano slovi za jednog od najboljih vokala u melodičnom punk rocku, što je istina. Hardcore korijeni se vide u brzoj ‘Back to Better’ te gostovanjem legendarnog Kevin Seconds, vokala 7 Seconds u ‘Vin and Casey’ koji je obogatio meni jednu od najdražih pjesama na ovome albumu. Ono što sam uvijek volio kod ovog benda je to, da kroz njihove pjesme naprosto mirišem gradski asfalt, vrući i ponekad miris kiše na vrućem asfaltu, totalno se uvijek uživim u njihovu muziku i koncerte i to čini ovaj bend odličnim i jedinstvenim, kao da slušam punk verziju Bruce Springsteena recimo. Odličan album i odličnih trideset godina benda. Bar još dvadeset želim.
Novi broj Dylan Doga s epizodom zanimljivog naziva je izašao prije nekoliko dana na kioscima. Još jedno iznenađenje, epizodu su crtali Montanari i Grassani, moji omiljeni crtači Dylana. Prelijepo nacrtana ova epizoda je i zanimljiva, otkako nema Blocha i situacija s likovima se malo izmijenila, ove novije epizode Dylana nekada nisu na nivou kakvim smo navikli od ove legende i mog omiljenog stripa. U ovoj epizodi, Dylana angažira bahati i arogantni crtač odličnih grafičkih horror novela kako bi pronašao tko ubija brutalno koristeći metode iz njegovih knjiga. Epizoda dobro teče i sve je super, ali je kraj nekako zbrzan i nekako se ja kao čitatelj osjećam prevarenim nakon što sam pročitao ovu epizodu, kao da su je odlučili naprasno i na brzinu završiti. Svakako je mogla biti bolja. Scene ubojstva i smrti su super odrađene kao što smo navikli od ovih crtača, Dylan polako napreduje u svojoj zaljubljenosti u narednicu Scotland Yarda Raniu, glavni negativac je odvratan, dobro napisan i nemaš kao čitatelj apsolutno nikakvog suosjećanja s njim. Jedino taj kraj je pokvario epizodu, ali to je samo moje skromno mišljenje, nekome će možda biti sasvim okej.
Sjećam se da je ovaj film kada je izašao podigao popriličnu prašinu među gledateljima i kritičarima, pa je tako došao na red da ga i mi pogledamo i vidimo o čemu je riječ. Ovaj dokumentarac ustvari govori o onome što većina nas već zna, kako društvene mreže prate naše živote i u velikoj mjeri zapravo utječu na njih. Prema sadržaju naših klikova i objava i preferencijama, algoritmi i botovi predlažu nam slične sadržaje i objavljuju reklame i korisnici odnosno mi zapravo postajemo roba i predmet cjenkanja i financijskog portfolija korporacija kao što je Google recimo. Sve to se u filmu govori kroz prizmu bivših zaposlenika i visoko rangiranih u korporacijama Facebooka, Linekdin, Snapchat, Instagram, Google i još ponekim. Film je jako zanimljiv, jedino mi oni igrani dijelovi o jednoj obitelji i njihovim odnosima s društvenim mrežama pomalo idu na živce i malo su nalik na hrvatski trash ‘Krv nije voda’ kakvi su glumci i kako je napravljeno. Kao što rekoh, ostalo je sve zanimljivo, ali ne otkriva ništa što nismo znali, osim što nas ostavlja pitajući dokle ide profit, a dokle etika. Odgovor je mislim već dobro poznat.
Zaključak: 8,5/10 sjekira – jedan od boljih dokumentaraca koje sam gledao u zadnje vrijeme.
KRAYKULLA-WEBZINE 