Flitcraft are hailing from Down Under, meaning from mighty Australian scene where I am always glad to discover great band from across the globe, halfway across the world. Flitcraft are spawn of one Phillip T. King, known for his work as a guitarist/vocalist for Butterfly and singer for Galaxy. This album contains nine songs of spacy, a bit psychodelic metal mixed with progressive and hard rock influences. This band sounds like an amalgamation of King’s previous work, mix of psych space rock and melodic speed metal. There are songs like ‘Error Era’ on this one, more oriented into speed/melodic metal with anthemic melodies, double bass drum work and great chorus, but also space prog rock psychodelia metal of ‘Earth Is Not A Perfect Sphere’ lends much to Maiden but also all those seventies prog rock bands. Vocals are great, mixture of Kai Hansen-like voice and Rob Halford’s lower octaves. There are also dirty hard n heavy rock influenced guitar work riffs like in ‘I Forgot Everything(Research At Dive Bars)’ having that beautiful melody in there. Also songs ‘Galactic Road Trip(Wayworn Travellers)’ and ‘Smoko With Sisyphus’ are my personal highlights there. This is original and inspiring opus to listen to.
Tako je. Ponekad se dogodi da se za tebe zalijepi loš horror iz dobrog razdoblja za horrore i ne možeš apsolutno ništa, osim gledati i koriti u mislima sam sebe zašto gubiš sat i nešto života na ovakvu glupost. Dakle, ovaj tv horror se radi o tome da je žena stigla kući nakon 13 godina. U toj kući, kao što nas uvod upozorava, ubijena je njena majka pred njenim očima na brutalan način prije tih 13 godina. Sada se vratila, no situacija se ponavlja. Neki manijak je telefonski naziva i gnjavi, a ne može vjerovati nikome. Ti creepy pozivi i glas su zapravo jedino što je stvarno horror i što valja u ovom filmu. Ostalo je neki tv pokušaj Amerikanaca da naprave giallo triler ili psihotriler no sve ostaje jadno i kraj samo zapravo u svojoj konfuziji razotkriva kako je sve to trashy i nikako napravljeno. O ovom filmu ima jako malo podataka i teško sam ga našao i na imdb-u, to govori i kakav je film zapravo.
Gore scene: 3/10 sjekira – ima ponešto ubojstava koja se uglavnom dešavaju izvan ekrana i vidi se zapravo samo krv koje ima podosta.
Gluma: 0/10sjekira – katastrofa su svi, od glavne glumice, do glavnog negativca preko ostalih likova.
Zaključak: 2/10 sjekira – zbog creepy telefonskih poziva, ali radije gledajte nešto drugo.
Njemački bend Crom mi je prvi puta ušao u uho svojim prošlim dugosvirajućim albumom ‘When Northmen Die’ koji je bio remek djelo epic true metala, posvećenog metalu, bogovima i ratničkom etosu i načinu života. Šest godina poslije eto nam novog albuma, četvrtog po redu otkako je bend osnovao Crpm (ex Dark Fortress) daleke 1997., no prvi puni album je izdan tek 2008.godine, jedanaest godina nakon osnutka benda. Na ovom novom opusu nalazi se dvanaest epskih punokrvnih metal pjesama, jedna je cover Rasmussena i ovaj bend ponovo drži lekciju kako napisati i objaviti odličan metal album. Ovaj bend trenutno ima i hrvatske veze, pošto u sadašnjoj postavi gitaru svira stanoviti Ivan Cankovic, za kojeg ne znamo ništa osim da je iz Hrvatske. Crom je i dalje mastermind benda svirajući gitaru, bas i uz to je vokal. Ostatak postave je iz 2018.godine i 2023.godine, tako da se praktički radi o one man army bendu uz pomoć session članova. Ovo je prvi album da ga Crom nije sam snimio nego uz pomoć benda. Cromov vokal nije visok, nego pjeva u nekim srednjim visinama, ali zvuči odlično i epski u strukturama pjesama. Meni jedna od najdražih na opusu je ‘Heart of the Lion’ koja počinje akustičnim uvodom, a razvije se u punokrvnu himnu za šaku u zraku i pjevanje uz stihove i refren. Isto tako, naslovna pjesma mi je jedna od highlighta ovog opusa, kao i ‘When Will The Wounds Ever Heal’, no ama baš svaka na ovome je hit. Preporuka ako volite ovakav metal.
KRAYKULLA-WEBZINE 