Category Archives: Reviews

(review) Gužva u 16-ercu – ‘Smrtonosni zadah’

Osijek je od devedesetih na hrvatskoj underground sceni slovio kao grad melodičnog panka iznjedrivši bendove poput mojeg omiljenog Debelog Precjednika, Grupe tvog života, Bud Spencera, a i ovih veterana koji su na sceni jednako kao i Debeljaci iako su im se putevi razlikovali. Gužva u 16-ercu su se vratili novim albumom koji je označio i promjenu u line-upu, ostali su samo vokal i jedan gitarist od stare postave. Isto tako, bend se ponovo vratio na Croatia Records, svojevrstan major label u hrvatskim okvirima. Novi album sadrži trinaest stvari u prepoznatljivom Gužva stilu s nekim hitovima, a i nekim promašajima, barem po mom mišljenju. Stvar koja je odabrana kao single i spot ‘Znak STOP’ je catchy i poslušao sam je milijun puta koliko je refren glupavo simpatičan i ulazi u uho i ostaje tamo dugo nakon slušanja i tjera opet na slušanje te stvari. Jedino mi nije jasna truba na početku, pa nije Gužva Krešo i kisele kiše da im je potrebna truba. No, na albumu ima i pjesama koji su mi nekako više filleri nego hitovi na koje smo navikli od ovog benda, kao ‘Far far’ ili ‘Hund’ koje mi nikako nisu sjele. Mislim, tekstualno su dobri u većini stvari, ali muzikalno nekako šepa to sve skupa. Muto pjeva na svoj prepoznatljiv način i njegov glas je uvijek moguće prepoznati u moru drugih punk vokala s naše scene zato kapa dolje, nije neki virtuoz s rasponom glasa, ali pošteno se trudi hehe. ‘Bez oružja’, stvar koja je također objavljena kao single i spot je dobre strofe, ali fali mi nešto na refrenu da bude himničnija. Ali, ima i dobrih stvari, kao što je na primjer ‘Ko vodu me popije’, brza melodic punk stvar s dobrim zajebantskim tekstom i dobrim bridgeom i refrenom, kao i tercama na back vokalima. Također, meni jedna od dražih je laganija stvar s baladnim početkom i koja se razvije u dramatičnu punk pjesmu ‘Čekaj i Zaboravi’, koja me podsjetila na neke laganije stvari od Šanka kao i Hladnog piva, sve u svemu dobra stvar. Još jedan novitet je usna harmonika u stvari ‘Pivske Mušice’ odu Osijeku i svim proteklim desetljećima, jedna s najljepšim tekstom na albumu. Tu je i pomalo atipično ritmična, skoro ritualna ‘Jedno Tijelo’ koja ima prilično mračnu atmosferu, ali najbolje dolazi na kraju, stvar ‘Arene’ koja je već poprilično stara, ali je hit sam takav. Dakle, miješani su mi osjećaji, kao da album ima više prosječnih ili samo dobrih pjesama, a očekivao sam više od ovog benda. Ali, to sam samo ja. Poslušaj i odluči.

(review) Lamp of Murmuur – ‘Saturnian Bloodstorm’ (Argento Records)

Malo se zna o ovom bendu odnosno projektu, osim da dolazi iz Los Angelesa i da je glavni u svemu stanoviti M. koji je odgovoran za sve na ovom opusu, i muziku i vokale. Na Lamp of Murmuur novom opusu nalaze se 6 pjesama od kojih je jedna kratak instrumentalni intermezzo koji služi kao pasaž između dva svijeta, a zove se ‘Descending from the Aurora’. Ono što ne mogu izbjeći kod slušanja ovog benda/projekta je usporedba sa europskom black metal scenom i zvukom, pogotovo mi pada na pamet Immortal odnosno njihovi kasniji albumi poput ‘At The Heart Of Winter’, jer su pjesme na ovom opusu također dugačke, s puno epskih riffova i atmosfere ratništva, ponosa i odličnim miksom melankolike i agresije. Pjesme kao što su ‘Conqueror Beyond the Frenzied Fog’, te ‘In Communion with the Wintermoon’ su svakako himne na koje treba obratiti pažnju. Vidio sam na društvenoj mreži da je Lamp of Murmuur u svibnju na europskoj turneji i sviraju i u Beču, zanima me kako to zvuči uživo, pretpostavljam da M.ima session muzičare i to dobre, jer je album stvarno odličan.

8,5/10

(movie) Black Panther: Wakanda Forever(2022) samo lijepo izgleda i ništa drugo.

Chadwick Boseman koji je glumio Black Panthera odnosno kralja Wakande T’Challu je preminuo, kako u filmu kažu, od nepoznate bolesti (u stvarnom životu od raka) i ovaj film na početku sadrži dirljiv tribute odnosno oproštaj stanovnika Wakande of Bosemana/T’Challe i u logu Marvela također je odana počast prerano preminulom Bosemanu. No, život ide dalje, pa ide i film i Marvelovi novi projekti. Nakon kraljeve smrti, mnoge svjetske velesile smatraju Wakandu oslabljenom i pokušavaju oteti Vibranium, opasan materijal od kojeg bi se moglo napraviti smrtonosno oružje. Sve pokušaje osujećuju vojnikinje Wakande predvođene generalom Okoye (Danai Gurira). No, kada CIA i američka vojska pronađu Vibranium na dnu mora, napadne ih i pobije nepoznata sila, za što bude okrivljena Wakanda. U utrci s vremenom, kraljica Ramonda(Angela Bassett), Okoye, princeza Shuri(Letitia Wright) i Nakia (Lupita Nyong’o) moraju se othrvati optužbama i spasiti sebe i svijet od novog, mračnog podmorskog naroda predvođenog zlim Namorom(Tenoch Huerta). U tome im pomažu stari prijatelji kao što je agent Ross(Martin Freeman). Dakle, nakon Avengers završetka i početka nove faze Marvelovih projekata, filmova i junaka, meni se osim Eternalsa nije ama baš ništa previše svidjelo. A nemojte krivo shvatiti, veliki sam fan Marvel i DC-evih filmova od samih početaka. Svi ovi noviji filmovi su lijepo napravljeni, akcijskih scena ne manjka i sve pršti od specijalnih sjajnih efekata i sve lijepo izgleda, ali to je samo paket, unutrašnjost mi se baš ne dopada, tako ni u ovom filmu. Nakon prve polovice uhvatio sam se gledajući na sat kada će završiti, a traje mamutskih dva sata i četrdeset minuta što je puno čak i po Marvelovim standardima. Film je upravo potvrdio nominaciju i dobio nagradu Oscar za najbolju kostimografiju i to je zasluženo. Ono što drži ovakve filmove je atraktivan i karizmatičan negativac, što Namor kojeg glumi meksički glumac Tenoch Huerta(The Forever Purge), jednostavno nije. Naravno da film na kraju ostavlja mjesta za moguće nastavke što nije isključeno poznavajući Marvelov rad. Ovaj mi je bio samo prosječan.

6/10