Tag Archives: black metal

Reviews, Various

(recka) Wiegedood – There´s Always Blood At The End Of The Road

Leave a comment

Uh ovaj bend me baš iznenadio. Ja sam mislio da će to biti neki post nešto black metal, a la ovi moderni bendovi koji glume black metal bendove, a sviraju post post pošta black metal. No, iznenadilo me. Ovi Belgijanci sviraju baš onako kako treba. Ovo je četvrti dugosvirajući album ovog benda koji je na sceni od 2014. Kada je opus počeo u mojim zvučnicima oduvalo me. Riječ je o brzom i agresivnom black metalu s puno blast beatova i puno agresije, s ponekim iznenađujućim izlijetanjem u gitarske melodije koje sjednu baš onako kako treba uz svu agresiju. Vokali su vrišteći, ali ima i spoken worda i ponekog clean vokala s melodičnim atmosferičnim pjevanjem. Ovaj bend je dio Church of Ra kolektiva zajedno sa Amenra, Oathbreaker, Hessian i još nekim zanimljivim i manje zanimljivim bendovima sličnog izražaja. Lirikalno se bend kreće negdje oko osobnijih tema, borbe protiv vlastitih demona, smrti, bijesa. Ovdje je riječ o dobrom atmosferičnom black metal albumu, bez dosadnih i filler pjesama, odličnom miksu agresije i melodije, koji podsjeća zašto volimo toliko ovakvu muziku.

Reviews, Various

(recka) Mystic Circle – Mystic Circle (Atomic Fire Records)

Leave a comment

Mystic Circle su mi bili jedan od dražih bendova kada su u drugoj polovici devedesetih izdali svoj prvi album Morgenrote i tada sam jaako volio melodični i simfonični black metal sa vampirskim štihom a la Cradle of Filth, pa mi je ovaj njemački bend jako dobro sjeo sa svojim prvijencem i preslušavao sam ga na kazeti do iznemoglosti. Isto tako, drugi album, Drachenblut čijim konceptom su obradili sagu o Nibelunzima bio mi je još bolji i ovaj bend mi je bio jedan od najdražih bm bendova tada. Kasnije su prešli na neki više satanic death metal štih, koji je bio dopadljiv, ali mi nije toliko bio drag, album The Great Beast mi je prilično drag. Kasnije su se raspali i prešli u sviranje u drugim bendovima. Bio sam jako iznenađen kada sam vidio novi spot i single ovog benda sa dvojicom originalnih članova koji se odazivaju na Graf von Beelzebub i Aaaarrrgon. Ovaj novi album, povratnički, ujedno osmi dugosvirajući sadrži osam pjesama. Ima tu svega, od nemilosrdnog blast beata, potpomognutog melodičnim temama gitare i klavijature u pozadini u singlu Belial Is My Name, te brutalne Seven Headed Dragon, ali tu je i raznoritmična Hell Demons Rising, koja nas pomalo vraća u stari stil benda, ali sa podosta thrash izričaja i izmjena ritma i pomalo groovea. Grafovi vokali su blackerski uz pokoje deathersko growlanje tu i tamo, ali uvijek bih prepoznao taj glas koji me vraća u meni drago doba. Ima tu i atmosferičnih dijelova. Lirikalne teme su sotonističke, antikršćanske plus smrt i demoni, a atmosfera je ratnička i inspirativna na cijelom albumu. Stvari kao što su Letters From The Devil i Curse Of The Wolf Demon pale iskru plamenom jačim no ikad. Odličan povratak.

9/10

Reviews, Various

(review) Black Altar/Kirkebrann – Deus Inversus (Odium Records)

Leave a comment

This is a bit older release, but no matter, never too late for good music, eh? Odium Records will be releasing this beauty on vinyl and digipack cd soon, so what better time to have a listen. This is a seven song split release of two black metal bands, namely Black Altar from Poland and Kirkebrann from Norway.

Polish black metal veterans Black Altar, led by founder Shadow offer two songs and an instrumental outro, more dark ambient styled short outro. For the recording of this material by Black Altar, there were some really prominent guests like Mauser(ex Vader), Lars Broddesson (Funeral Mist, ex Marduk) and Alexandros(Macabre Omen). The songs by Black Altar on this record are fast, brutal and full of blast beats, more nineties style of old school black metal and I love the atmosphere of aggression and melancholy they create with awesome melodies provided between carefully constructed merciless onslaught.

Kirkebrann are hailing from Norway and they represent a newer tide of black metal bands from that country, who still hold the black flame of true Norwegian black metal band burning proudly, with bands like 1349, Tsjuder, Urgehal coming to mind while listening to the music of Kirkebrann, but besides that, they still sound a lot like that old first wave of Norse black metal, from the legendary early first half of the nineties. Their for songs on this record are a lesson in raw, yet at times melodic black metal sung in Norwegian language. This is a great split record. Odium Records do such a fine job with all their roster and released opuses.

https://odiumrecords.bandcamp.com/album/black-altar-kirkebrann-deus-inversus