Tag Archives: black metal

(recka) Mystic Circle – Mystic Circle (Atomic Fire Records)

Mystic Circle su mi bili jedan od dražih bendova kada su u drugoj polovici devedesetih izdali svoj prvi album Morgenrote i tada sam jaako volio melodični i simfonični black metal sa vampirskim štihom a la Cradle of Filth, pa mi je ovaj njemački bend jako dobro sjeo sa svojim prvijencem i preslušavao sam ga na kazeti do iznemoglosti. Isto tako, drugi album, Drachenblut čijim konceptom su obradili sagu o Nibelunzima bio mi je još bolji i ovaj bend mi je bio jedan od najdražih bm bendova tada. Kasnije su prešli na neki više satanic death metal štih, koji je bio dopadljiv, ali mi nije toliko bio drag, album The Great Beast mi je prilično drag. Kasnije su se raspali i prešli u sviranje u drugim bendovima. Bio sam jako iznenađen kada sam vidio novi spot i single ovog benda sa dvojicom originalnih članova koji se odazivaju na Graf von Beelzebub i Aaaarrrgon. Ovaj novi album, povratnički, ujedno osmi dugosvirajući sadrži osam pjesama. Ima tu svega, od nemilosrdnog blast beata, potpomognutog melodičnim temama gitare i klavijature u pozadini u singlu Belial Is My Name, te brutalne Seven Headed Dragon, ali tu je i raznoritmična Hell Demons Rising, koja nas pomalo vraća u stari stil benda, ali sa podosta thrash izričaja i izmjena ritma i pomalo groovea. Grafovi vokali su blackerski uz pokoje deathersko growlanje tu i tamo, ali uvijek bih prepoznao taj glas koji me vraća u meni drago doba. Ima tu i atmosferičnih dijelova. Lirikalne teme su sotonističke, antikršćanske plus smrt i demoni, a atmosfera je ratnička i inspirativna na cijelom albumu. Stvari kao što su Letters From The Devil i Curse Of The Wolf Demon pale iskru plamenom jačim no ikad. Odličan povratak.

9/10

(review) Black Altar/Kirkebrann – Deus Inversus (Odium Records)

This is a bit older release, but no matter, never too late for good music, eh? Odium Records will be releasing this beauty on vinyl and digipack cd soon, so what better time to have a listen. This is a seven song split release of two black metal bands, namely Black Altar from Poland and Kirkebrann from Norway.

Polish black metal veterans Black Altar, led by founder Shadow offer two songs and an instrumental outro, more dark ambient styled short outro. For the recording of this material by Black Altar, there were some really prominent guests like Mauser(ex Vader), Lars Broddesson (Funeral Mist, ex Marduk) and Alexandros(Macabre Omen). The songs by Black Altar on this record are fast, brutal and full of blast beats, more nineties style of old school black metal and I love the atmosphere of aggression and melancholy they create with awesome melodies provided between carefully constructed merciless onslaught.

Kirkebrann are hailing from Norway and they represent a newer tide of black metal bands from that country, who still hold the black flame of true Norwegian black metal band burning proudly, with bands like 1349, Tsjuder, Urgehal coming to mind while listening to the music of Kirkebrann, but besides that, they still sound a lot like that old first wave of Norse black metal, from the legendary early first half of the nineties. Their for songs on this record are a lesson in raw, yet at times melodic black metal sung in Norwegian language. This is a great split record. Odium Records do such a fine job with all their roster and released opuses.

https://odiumrecords.bandcamp.com/album/black-altar-kirkebrann-deus-inversus

(literatura) Dayal Patterson – Black Metal: Into The Abyss

O Dayal Pattersonu i njegovom radu sam već pisao u ovom webzineu, pošto sam veliki fan njegovih knjiga, načina pisanja, dizajna i izdavanja koje radi preko svog labela Cult Never Dies donoseći mnoštvo odličnih knjiga o ekstremnoj glazbi koje nismo prije imali prilike čitati i nabaviti. Nakon Cult Never Dies i Evolution Of A Cult, ovo je treća knjiga u ciklusu za koju je sam autor u predgovoru naveo da se radi o zasebnoj knjizi koja ne spada u serijal sam po sebi, ali može se i tako promatrati. Ono što fascinira je to, da je Dayal dugo godina prije nego je postao free lancer novinar za veće časopise poput npr Metal Hammer, radio mnoštvo odličnih fanzina i zadržao je taj fanzinaški mindset kod dizajna i pisanja svojih knjiga, kao i intervjua s bendovima i raznim zanimljivim ličnostima s black metal scene. Ova knjiga je napravljena kao odličan fanzin, a kao neki svojevrstan ipak nastavak Cult Never Dies veže se najvećim dijelom na norvešku i poljsku black metal scenu. Od intervjua koji su meni nekako najbolje sjeli i najdraži u ovoj knjizi navesti ću 1349, Tsjuder, Mystifier(brazilski izuzetak od ostatka knjige), Helheim i Koldbrann, kao i Blaze of Perdition. Uglavnom, nabavite ovo izdanje, ako volite black metal scenu. Nećete zažaliti.