Nova godina je uveliko počela, drugi mjesec je prešao polovicu, a gig sezona se polako zahuktava i neće puno proći do sezone festivala i lijepog vremena. Kako bolje prekratiti vrijeme nego otići na gig u Novi Marof .

Do navečer nismo znali ustvari hoćemo li krenuti uopće tamo, no u večernjim satima mala, ali draga ekspedicija se uputila iz Čakovca prema Novom Marofu. Iako je bilo prilično ružno vrijeme, lijala je kiša, srećom se nije ledila na tlu zbog temperature u plusu, pa je put prošao brzo u dobrom društvu i zajebanciji. Parkirali smo se na dvorištu ispred Stare škole točno usred gadnog blata i pridružili ekipi koja je ispred ubijala vrijeme i bavila se uobičajenim punk rekvizitima i ikonografijom svakog punk koncerta. Ono što volim na koncertima u Varaždinu i Novom Marofu je da se okupi ekipa koja brije na punk, hardcore i metal neovisno o lineupu. Ljudi na sceni su gladni koncerata i to je dobro, jer je homogenizacija scene na nivou.

Nažalost, pošto smo se pozdravljali sa nekim prijateljima ušli smo unutra taman kad su MBURNS iz Crikvenice završavali svoj set tako da sam uspio uhvatiti pjesmu ili pjesmu i pol i ljudima, a i bendu se nastup svidio. Koliko sam uspio čuti, sviraju neki metal ili metalcore.

Za svoj nastup se pripremala BEDNJA dok smo mi popili koju pivicu. O njima je već bilo riječi na stranicama ovog zinea, tako da ih ne moram posebno predstavljati.

Ovo im je bila promocija studijskog albuma prvijenca koji je stvarno odličan. Svijeće su upaljene, intro je počeo i Bednja je suvereno na bini odrokala svoj set. Ono što mene fascinira kod ovog benda je s kakvom lakoćom prelaze iz mirnijih atmosferičnih dijelova u black metal ludilo i blastbeatove. Nažalost, one fine melodije kojima su podložene pjesme su se malo slabije čule, bar se meni tako činilo ovog puta. Mislim da su u otprilike sat vremena odsvirali cijeli album “Doline su ostale iza nas” i upravo s tom pjesmom završili regularni dio seta. Nakon toga su još na bis odtutnjali jednu stvar sa Matom iz Satanik Multikultivatora kao gostom na vokalu.

DEBELI PRECJEDNIK sam zadnje gledao uživo prije otprilike tri i pol mjeseca, a zadnjih nekoliko godina ih gledam uživo barem tri do četiri puta godišnje. Od 1995.kada sam ih u Klubu u Čakovcu prvi puta slušao uživo su mi jedan od najdražih bendova i koliko god puta ih vidim uživo, uvijek su mi dragi.

Koca je ovog puta bio prilično inspiriran, više od uobičajenog, što se dobro vidjelo od govora između pjesama do stage nastupa. Otvorili su sa “Marionette”, preko provjerenih “Waste of my time”, “Another day conquered”, a prije “Guilty Conscience” saznali smo od Koce jednu tužnu, a veselu vijest. Naime, Fićo iz Novog Marofa, legenda tamošnje organizacije koncerata i super lik, odlazi krajem ovog mjeseca trbuhom za kruhom u Irsku. Kao i mnogi drugi, morao je otići da nađe pristojan posao koji omogućava pristojan život. Tužan sam jer ideš, ali nek ti je sa srećom Fićo! Uvjeren sam da će te netko dostojno zamijeniti i da će se tradicija odličnih koncerata u Novom Marofu nastaviti. Debeljaci su odsvirali i dvije nove stvari, “Warzone” koju prije nisam čuo, odlična hardcore pjesma, te već poznatu “Nema me…u apotekama” koja je već sada apsolutni hit i meni jedna od najdražih pjesama. Uz “Subotom Kićo…”, “Surrender now” i još neke, došli smo do tradicionalnog kraja koncerta uz “Zaboravi”, “Pušku” i “Koljena”, te na kraju neizostavno “Farmersko srce”. Nakon završetka giga polako smo krenuli doma i uz strašnu i gustu maglu u kojoj je vidljivost bila oko metar nekako se dokoturali do Čakovca. Udruga mladih Alternativa je opet obavila odličan posao, a idući susret s Debeljacima je ako ne prije u svibnju na Petroleum Beat Festivalu u Petišovcima.