Drudkh nam dolaze iz Ukrajine i na sceni su od 2002., ovo je novi album u moru njihovih raznih izdanja u zadnjih dvadeset i kusur godina. Album sadrži 6 pjesama od kojih je najkraća nešto ispod sedam minuta. Tekstualno, Drudkh se nalaze negdje između pagan black metala, povijesti Ukrajine, folklora i prirode. Glazba koju Drudkh sviraju je mješavina epskog melodičnog i atmosferičnog black metala, sa ponekim ritualističkim utjecajem, kao što je mid tempo i riffovi u jedanaest minutnoj April. Album nema baš blast beatova i agresive, više se oslanja na atmosferu, melodije koje su vrlo melankolične i samim time meni odlične. Vokali su harsh black metal vokali, ali pašu sasvim fino u strukture pjesama, Thurios, koji je zadužen za vokale, gitaru i klavijature odlično radi svoj posao, kao i Roman Saenko na gitarama i basu uz pomoć ostalih muzičara koji sviraju na albumu. Klavijaturni dijelovi dodaju na mistici, hladnoći, ali i obogaćuju i dodaju melodije k sirovosti primalnih black metal gitarskih riffova. Od pjesama koje bih još izdvojio kao moje highlighte albuma, tu su najduža preko dvanaest minutna epska The Thirst, kao i The Eve. Ako volite svoj black metal epski, melodičan i atmosferičan ovo je pravi album za vas!
Vrijeme je za malo finskog black metala na stranicama ovog zinea. Havukruunu dolaze iz Finske i aktivni su od 2005.godine. Ovo im je četvrti full lenth opus, prvi u zadnjih pet godina. Cijeli opus sadrži osam stvari, sve otpjevane na njihovom materinjem jeziku. Muzika koju Havukruunu sviraju je epic black metal, možda s manje blast beatova, ali epskih pasaža i sporijeg kotrljajućeg ritma, gdje se obični black metal vokali miješaju sa odličnim višeglasnim clean pjevanjem, dajući cijeloj slici pagan black metal ugođaj. Odlična mi je otvarajuća stvar albuma Kuolematon Lulunhenki koja daje spoken word početak i nastavlja u kotrljajućem melodičnom tonu dalje. Blast beat agresija i brzina vraćaju se u stvari Havukruunu ja Talvenvarjo koja daje istodobnu agresivnost black metala i melankoličnost melodije kakvu samo finski bendovi mogu stvoriti u svojim stvarima. Neki višeglasni clean dijelovi su me malo podsjetili na Emperor za vrijeme Anthems ere. Koliko mogu prevesti online tekstovi na opusu govore o tami, zimi, usamljenosti, prirodi, finskom paganizmu i takvim temama. Dodatan plus je da pjesme nisu preduge da bi postale dosadne. Jedina zapravo duga pjesma na albumu je odlična De Miseriis Fennorum koja traje skoro jedanaest minuta. Tko voli black metal brz, agresivan, a istodobno melodičan i epski to je to! Vrh album!
Ne zna se puno o Aeonist, osim da dolaze iz susjedne nam Slovenije i potvrđuju još jedno odlično izdanje na regionalnoj underground sceni ekstremne muzike. Ovaj opus sadrži tri pjesme u trajanju nešto više od trideset minuta. Što možemo očekivati? Pa, ovo je odličan atmosferični melodični black metal. Odlične klavijaturske melodije i pasaži dodaju na atmosferi melankolije i tuge, istodobno miješajući se sa old school blast beatovima i vokalima koji su prilično blackerski visoko vrištavi, uz poneki izlet u growlanje u nižim oktavama. Iako su pjesme poprilično duge, ni u jednom trenutku ne dosade, a klavijaturski pasaži iz Saeculorum ostaju dugo u sjećanju nakon što završite sa slušanjem ovog opusa. Oremus ima poduži simfonični klavijaturski uvod koji je podosta pod dungeon synth utjecajem, a kada krene agresija i gitarske melodije dođe ti da se koža naježi od ljepote koja je esencija black metala, uz emocije, agresivnost i melodiju. Iako vokali počnu tek negdje oko šeste minute, na pola pjesme, polako šapčući i prigušeno vrišteći, magija muzike te odnese u neku drugu okolinu. Meni je Oremus najbolja pjesma na albumu. Naslovna pjesma je najkraća pjesma na ovom opusu, oko sedam i pol minuta, ali zadržava pažnju svo vrijeme slušanja i tako zaokružuje ovaj opus. Ako moram usporediti s nečim, bila bi mješavina Limbonic Art i Summoning, možda samo ja to tako čujem.
