I was never a fan of that 77 and old school UK punk rock, but this band is something special. It was always a feeling in me that these bastards did not belong anywhere, not even in punk clichees, yet they embraced punk as a meaning of their music expression. This documentary shows linear history of these guys, with interviews and words of wisdom by the man himself singer Animal, the only original member in current line-up, but also original guitarist Magoo, bass player Winston and drummer PJ with help of many scene contemporaries and friends like Rat Scabies of The Damned or Stewart Copeland from Police. Like in any other docu, this shows partly interviews, partly archive footage and live action, but also reaches to band’s try to be new Duran Duran and that failed pop album, which by the way contains some really great songs in my humble opinion. There is no pathetic, no whining about good old times and stuff like that, this band was never about that, this is inspiring docu which shows you why you are still punk after all these years. Go see this one.
Evo i dugoočekivanog novog album One Step Away, odnosno OSA. Bilo je promjena u line-upu, odnosno bendu se priključio Nino iz Pičke Vrište/Fast Response koji je još jedan gitaristički virtuoz u ovom bendu za kojeg smatram da je muzički najkompetentniji, najusviraniji i najtehnički potkovan bend na hrvatskoj punk sceni. No, imao sam neka očekivanja da će novi album biti nastavak onog što su radili na zadnjem Ni grama srama albumu, koji mi je fenomenalan, ali sam se pomalo prevario. Singlovi Kutak ljubavi, koji je apsolutna hitčina, kao i Sada je najbolje, te Stavi nas tamo ispod, sugerirali su da će album biti još jedna energetska bomba brzog tehničkog punk rocka, ali ima iznenađenja. Pjesma Možda on samo tako ima atmosferični intro koji mi, usuditi ću se ovo reči, zvuči pomalo pretenciozno i previše me podsjetio na zlodjela Hladnog piva na nekoliko zadnjih par albuma. No, stvar se popravi kad krene brzi dio druge polovice pjesme. Ono što krasi ovaj, kao i prošli album OSA su lyricsi na hrvatskom koji su stvarno pametno i smisleno napisani, te u kombinaciji sa Zokijevim vokalom zvuče totalno odlično. Jedan od mojih favorita je takođe La’Marionette, više mid/up tempo punk rock stvar sa odličnom tematikom i jakim refrenom. Na albumu se nalazi i jedna obrada, pjesma Istina varaždinskog benda Apfuken, koju je otpjevao Marko Čaki, negdašnji pjevač tog benda, svojevrsna posveta palom bratu, pjesma je odlična. No, ima nekoliko stvari koje me nisu baš impresionirale. Pjesma Junfer-Pervertit je još jedna od pretencioznih pjesama, čemu ona priča u sredini, pa žešći kraj, jednostavno mi nije sjela nikako ni na par slušanja. Dlakavi Anđeli je atmosferična balada, drugačija od svega, ali tekstualno mi je zasuzila oči, jer pseća ljubav je najjača ljubav i odmah sam otišao zagrliti našeg psa nakon ove pjesme. Pjesma nije punk, već je potpomognuta synthom i mračnijom melodijom na vokalu sjajna oda psima. Naježio sam se od ove pjesme. Ptica je još jedna odlična punk rock stvar koja je mračnijeg sadržaja, kao i cijeli album. Ne mogu se oteti dojmu da je ovaj OSA album najmračnije i njihovo najosobnije izdanje do sada. Preporuka. Preslušaj i nađi svoje favorite. Jedva čekam da čujem ove nove stvari uživo.
KRAYKULLA-WEBZINE 