Zagrebački punk rock bend slavi uskoro 15 godina postojanja velikim koncertom, a iznenadili su nas i počastili svojim novim šestim albumom. Wow, što reči nego skinuti kapu momcima da su u 15 godina izdali čak šest albuma, a svaki je odličan sam za sebe. Ovaj album nisam očekivao, ali toliko me ugodno iznenadio da ga ne skidam s repeata već par dana otkako je izašao. Na albumu možemo pronaći dvanaest novih pjesama, a ono što veseli je da je cijeli album čvrst i nema balada ili polubalada kao na nekim ranijim albumima. Ono što mi je super da se uz žestoki street punk zvuk u pjesme zavuku himnični refreni i odlične solaže gitarista Mrve, čak i neke pomalo melankolične što mi se jako dopalo. Ne treba spominjati da je cijeli bend muzički tight i album sadrži jednostavno kvalitetan, primjeran i odličan songwriting. Ono što me kod ovog benda uvijek također dizalo su tekstovi s kojima se mogu totalno poistovjetiti u većini pjesama. Morao bih izdvojiti neke pjesme koje su meni jače sjele u ovoj cjelini koja je odlična i jako mi je to teško no pokušati ću. Odlične su mi skoro hardcore brze Pas i (Nisam) Laka Meta. Još mogu izdvojiti kao svoje favorite Zašto Bi Bilo Samo To i Zauvijek Star s odličnom posvetom legendarnim Cock Sparrer. Od pjesme Očevi i Sinovi sam se sav naježio. Damn, to sam nabrojao već pola albuma. Preslušaj i vidimo se 10.05. u Zagrebu na proslavi 15. godišnjice benda.
Evo, došli smo i do tog dugo očekivanog giga sa odličnim line-upom i povratkom u devedesete i doba kada sam bio mlad i bez nekih većih briga. Diverzanti slave trideset godina, a ni Bez Panike nisu daleko, kao ni Bakterije, a BKD su nešto mlađi. Bilo mi je drago vidjeti da se u dvorištu Prostora kao i unutra skupio popriličan broj ljudi i to svih uzrasta, od mladih klinaca do nas 40+ i nekih dragih lica koje nisam jako dugo vidio. To druženje prije i za vrijeme koncerta uvijek veseli, barem mene. Večer je tekla svojim tokom, pa je došao red da kao prvi zasviraju varaždinski BKD. Puno puta sam gledao ovaj trio kako rokaju svoju verziju Oi streetpunka, ali ovo mi je bio jedan od njihovih najboljih koncerata. Svirali su stvari sa albuma plus e.p.-a i jednu novu stvar. Meni je uz njihovu muziku na koncertima zakon kako se oni zajebavaju na bini između stvari, ali ovaj put je basistica/vokalistica Ida i rekla neke ozbiljne poruke o poslodavcima izrabljivačima, kao i potrebu zauzimanja za samog/samu sebe. BAKTERIJE su bile druge na redu, pa su isporučili svoju standardnu energiju tijekom njihovog seta. Redali su hitove Zaboravi me, Kako da živimo, Kad si mlad, Sistem, Apatija, a iznenadili su i s jednom novom stvari, kako je vokal Šarić rekao, još neimenovanom, a meni je bila odlična. Završili su set sa Sam, ali znao sam da dolazi još bis u vidu obrade Mikrofonije i još za kraj vječni hit Mir. Publika i bend su dobro davali energiju jedni drugima, pa je set proletio vrlo brzo. BEZ PANIKE su jedan od onih bendova koji sviraju jako rijetko, pa je bilo lijepo da ih opet vidim uživo nakon dugo vremena. Dečki iz benda i pjevačica Ivana su odrokali 45 minuta svog old school čakovečkog melodic punka i vratili me u 90-e kada je ovaj bend vladao scenom i sjetili su me zašto su mi oduvijek jedan od najboljih, ako ne i najbolji čakovečki punk rock bend. Redali su se hitovi kao što su Sve je pusto, San, Stvarnost, a posebnu ekstazu je postigla Naša pjesma koju je bend čak ponovio još jednom na bis, a svugdje okolo gdje sam pogledao vidio sam na licima osmijehe, pjevanje i veselje, tako da je atmosfera bila zakon. Sve nas je to dovelo do glavnog benda večeri, slavljenika FNC DIVERZANT, punkera iz Dugava, Zagreb. Nisam ih gledao cirka godinu dana od Antifa Nighta u Zagrebu, pa me zanimalo kako će zvučati. Fnc Diverzant su isporučili cirka jedan sat energičnog seta i publika je cijelo vrijeme pjevala uz njihove hitove sa svih izdanja kao što su Slobodan, Ne tamo, Čudne priče, Budi moja, a tu su bile i Punk Rock song kao vječiti hit, Biba, pa i obrade Razlog za Zajedno, kao i za mene iznenađenje obrada 5Mts To Steve sa davnog split tapea, i to stvar Go. Regularni dio seta su završili sa obradom Verbalnog Delikta Stari panxi, ali publika je htjela još, pa su otprašili još staru dobru svima znanu Samoću od KBO! Fešta se nastavila do dugo u noć punk hitovima i sveopćim dobrim raspoloženjem, pa eto još jedan odličan gig ovdje kod nas u Prostoru.
Srbija ima stvarno odličnu punk hardcore scenu, pa je Kpax! ilitiga Krah! nedavno gostovao kod nas u Prostoru i imao sam prilike ih čuti live i bili su mi odlični. Evo sada novog izdanja na kojem se nalazi 10 pjesama. Ono što je posebno i krasi Kpax! je to, što sviraju neku mješavinu post punka koji ima dovoljno himničnosti i istovremene agresije Oi punka, sa odličnim tekstovima na srpskom jeziku i to čini jednu sasvim super kombinaciju. Tekstovi su poprilično osobni, ali ima tu i punkerske kritike današnjeg društva i sivila modernog života. Čak ima i podosta mraka i melankolije, te melodije u gitarskim dijelovima, što podsjeća na stare Oi bendove novosadske škole plus francuski Oi. Ima podosta ooo i aaa singalong dijelova što mi je dodatan plus ovom bendu. Post punk dijelovi daju neki štih alijenacije i osobne otuđenosti kroz koju sam i sam prošao poprilično puta i mogu se poistovjetiti sa dosta tekstova i pjesama na ovom albumu. Produkcija je odlično napravljena i sve je na svome mjestu. Meni nekako najdraže pjesme na ovom albumu su naslovna stvar dakle Bolesno društvo, Jeza, te Izolacija i Glas. Sve u svemu, još jedno odlično izdanje beogradske punk hardcore Oi scene.
