Nakon osam godina kanadske legende Propagandhi vratili su se sa novim albumom. Propagandhi su pioniri cijelog novog žanra, odnosno tehničkog melodičnog hardcore punka miksanog sa metalom i skatepunk elementima. Tekstovi su i dalje politički, angažirani, ali miješani i gledani kroz prizmu osobnog iskustva. Na albumu dobijamo 13 pjesama i mogao bih izdvojiti neke koje mi leže bolje od ostalih. Naslovna pjesma, dakle At Peace mi je daleko najbolja na cijelom albumu, nije čudo da su je izbacili kao prvi single sa albuma. Još su mi super dvije melodičnije pjesme koje pjeva basist Todd umjesto gitarista Chrisa, a to su No Longer Young koju su također odabrali kao single, a tu je još i God Of Avarice koje su obje malo laganije i nešto melankoličnije od ostatka albuma. Mogu još istaknuti Stargazing i Vampires Are Real. Glazba je komplicirana, puna izmjena tempa, različitih gitarskih melodija i riffova, a ima i metal galopiranja u skoro pa hevićkoj Prismatic Spray(The Tinder Date). Dakle, da sumiramo, album nastavlja dalje tamo gdje je prijašnji Victory Lap stao i meni je odlično sjeo.
Naša četveročlana ekspedicija uputila se u Vintaga Industrial Bar u Zagreb kako bismo ovjekovječili 30.rođendan srpskih melodic punk rock legenda Six Pack. Uz to, jedan od meni omiljenih hrvatskih melodic punk bendova, Pičke Vrište iz Zagreba svirali su prvi gig s novim pjevačem pred domaćom publikom i živo me zanimalo kako će zvučati nakon što nas je prerano napustio 2019. njihov pjevač Ivan Antolić-Ivek. Vintage je bio rasprodan što je obećavalo odličnu zabavu i punu kuću. Prvi su oko 22 sata na stage stupili PIČKE VRIŠTE i započeli svoj set sa Zrno nade, obećali da će odsvirati u cijelosti prvi album Nedovršena priča, pošto se radi o albumu koji slavi deseti rođendan i izlazi na vinilu. Uz to će ubaciti i par stvari sa drugog albuma Crna kutija. Krenuli su udarno u glavu sa Sam, Sedam godina, Tko ostaje, Ako te zanima, Tvoje ime, Boje tuge i svim tim prekrasnim pjesmama koje je pokojni Ivek nastupio. Novi vokal Marinko Lugović koji još svira u Home Conflict i SlonOff je savršeno vladao stageom, komunicirao s publikom i u svakom trenutku bio kako treba, a pjeva savršeno. Nisu mogli naći bolju zamjenu za Iveka. Pičke su odsvirali i jednu odličnu novu stvar mislim da se zove Sjećanja. Dakako za kraj su ostavili hitove Oprosti i Sjeti se, a cijeli Vintage se orio pjesmom i naježio sam se i nadao se da nas Ivek čuje gdje god bio. Na bis su još odsvirali i Večeras odlazim i to je bilo to. Vrijeme je bilo za slavljenike SIX PACK koji su nam u gotovo dva sata pružili presjek svoje 30 godišnje karijere od hitova s prvog albuma kao što su Spavaj, Pretnja ili molitva, pjesma se orila cijelom dvoranom na hitove kao što su Delfinov let, Nekako najviše me boliš ti, Crveni makovi, Anđela, a posebno na bendov brijem da najveći hit Fabrička greška. Uz to odsvirali su i pregršt stvari kao što su Vesela pesma, Viša sila, Hvala ti za ovaj sunčan dan, Olovke, Paramparčad… Ovde je kraj i mnoge druge. Vokal/gitarist Miki je bio raspoložen kao i ostatak benda i savršena je bila komunikacija benda i publike. Six Pack sam gledao mnogo puta u zadnjih 25 godina, ali svaki puta me ponovo iznenade koliko hitova imaju i koliko je ovaj balkanski Bad Religion legendaran i odličan bend. Odličan koncert i sretan rođendan Six Packu i trijumfalan povratak Pičke Vrište!!!
NOFX su na zadnja tri albuma promijenili malo tematiku i stil te ušli u neke mračnije vode pogotovo tekstualno. Veliku ulogu je odigrao i dolazak odlične Karine Denike na klavijature i back vokale što je dodatno dalo novim stvarima neku višu dimenziju. Tko je čitao autobiografiju benda Hepatitis Bathtub znati će pronaći teme o kojima tekstovi govore. Nakon Single Albuma i Double Albuma stigao nam je Half Album, ustvari E.P. od pet pjesama koje nastavljaju tamo gdje su zadnja dva albuma stali. Fake A Wish Foundation je odlična baladna stvar koja govori o ozbiljnoj temi raka i umiranja od istog. I’mA Rat je odabrana kao najavni single i to ne bez razloga pošto se radi o brzoj Nofx stvari sa odličnim vokalnim harmonijama i melodijom kao i brzinom. The Queen Is Dead mi je najbolja stvar na ovoj ploči, iako mi se čini da sam je već čuo mislim na Cokie The Clown albumu, alter egu Fat Mikea, ali nisam ziher i ne da mi se ići sada provjeravati. Riječ je o dramatičnoj priči o smrti prijateljice. The Humblest Man In The World mi nekako nije legao, više kao minijaturni filler, iako pjesma nije sama po sebi loša, ali nekako mi je prerokerska. Najveći epski dio ove ploče je The Last Drag, kompleksna pjesma od preko 6 minuta, koja ni u jednom momentu nije dosadna. Sve u svemu, dobar E.P. benda koji se upravo u Europi oprašta od publike posljednjom turnejom nakon 40 godina postojanja. Hvala im na svoj dobroj muzici i koncertima.
