(novi post – gig report) Northern Revival(Novi Sad)/A Gram Trip(Zg)/Drone Hunter(Vž) – 12.10.2024.-Klub Prostor Čakovec

Dugo nisam napisao neki gig report na stranicama ovog zinea, pa je bilo krajnje vrijeme da napišem eto nešto pošto se u Prostoru otvorila koncertna sezona i sudeći po posjetu ljudi poprilično uspješno. Bio sam kod frenda prije koncerta, pošto je pisalo da prvi bend kreće u 21:30 mislili smo da naravno neće biti tako i da će koncert kasniti kao što je kod nas često običaj, no prevarili smo se.

Došli smo do Prostora kad ono, čuje se već muzika unutra, koncert je počeo, a kada sam ušao iznenadio me popriličan broj ljudi koji je pratio susjede iz Varaždina, odnosno DRONE HUNTER koji su otvorili koncert kao prvi bend večeri. Fitz i momci su jednostavno rasturili. Ne volim inače bendove bez vokala, ali Drone Hunter su toliko moćni da im vokal uopće ne nedostaje kada ih se sluša. Od njih smo dobili oko 45 minuta moćnog miksa metala, koji mi nekako više prevladava u njihovim stvarima, te stonera i desert rocka koji se pojavljuju kao dijelići cjeline. Uglavnom jako dobro otvaranje večeri, publika je stajala malo udaljena od bine, kao stidljiva, ali je s odobravanjem pratila Drone Hunter set.

Slijedeći bend je bio onaj koji me nekako najviše zanimao od ove postave, a to su gosti iz Zagreba A GRAM TRIP. Jednom su već pohodili Prostor, no tada me nije bilo, pa me evo sad da ovjerim ovaj bend i ispratim njihov set. A GRAM TRIP su nam pružili oko 45 minuta odličnog miksa old school doom metala, stonera i čak primjesa funeral dooma u nekim fragmentima. Počeli su instrumentalnim uvodom, a tada im se pridružio vokal na bini. Ono što mi uz muziku paše za ovaj bend je to što imaju agresivan vokal sa skoro deatherskim growlanjem koji ima savršenu glasčinu koja je grmjela uz muziku ovog odličnog benda. Kontakt s publikom je bio dobar, a ekipa koja je pohodila gig se počela mrdati i odvažili se prići bini da isprate ovaj dobar bend. Imaju malo duže stvari neke, ali ni na sekundu mi nisu bili dosadni.

Vrijeme je brzo prolazilo, pa je došlo vrijeme i na goste iz Novog Sada, odnosno NORTHERN REVIVAL. Od njih smo dobili oko 45 minuta čiste energije koju je publika znala vratiti bendu koji nju je pružao s bine. Momci praše neki stoner metal, desert metal, ali mene su nekako najviše podsjećali na Down, ne znam, možda je samo stvar u meni, ali imali su mi nekako pjesme koje su me podsjećale na Down, a to je sjajna stvar, ne kažem da su bile kopije, ni približno. Ostvarili su okej kontakt s publikom i vidjelo se da su sretni što nastupaju u našem gradu pred tolikim solidnim brojem ljudi, po mojoj procjeni oko stotka ljudi je pohodila gig, što je sjajno otvorenje sezone u Prostoru. Sve u svemu solidan gig, jedva čekamo daljnje koncerte u narednom razdoblju.

(novi post – recenzija) Alcest – Les chants de l’aurore (Nuclear Blast)

Mora se priznati da Alcest mastermind Neige od 1999.kada je ovaj bend počeo s radom isporučuje prekrasne albume. Od black metal početaka, Alcest je prošao dugi put transformacije u ovo što sviraju danas. Ovaj novi opus sadrži 7 pjesama, u Alcest stilu malo podužih i epskih, a da nisu niti sekunde dosadne, već te slušajući odvedu u neki drugi svijet, drugu dimenziju, mračnu, a istovremeno prelijepu. Ovo je post black metal, sa doom, post rock i shoegaze utjecajima, Neigeov glas u kombinaciji s gitarama i synthevima, te pianom donosi predivne melodije koje te tjeraju da zatvoriš oči i uđeš u neku drugu dimenziju. Tekstovi pjesama su na francuskom, no to daje dodatnu draž i nekakvu melankoličnost i melodičnost svemu skupa. Vokal je uglavnom čist i melodičan, s povremenim izletima u black metal glas, pogotovo u odličnoj L’Envol, koja je jedan od mojih favorita na ovom opusu. Ima i malo bržih bubanjskih i agresivnijih dionica, kao što se može čuti na Komorebi koja otvara opus. Tu je i kratak, ali sladak instrumental Reminiscence, koji služi kao svojevrstan intermezzo. Moj najveći favorit na ovom opusu je odlična L’Enfant de la lune, ali sve stvari su odlične, ako volite ovakvu vrstu muzike, obavezno čekirajte ovaj album.

(novi post – recenzija) Hot Water Music – VOWS (Equal Vision)

Vrijeme je ponovo za malo punka na stranicama ovog zinea. Ovo je malo starije izdanje, već vani nekoliko mjeseci, ali za dobru muziku nikada nije kasno, nije li tako? Hot Water Music su legende, dolaze sa Floride, odnosno bazirani su u Gainesvilleu, te sa malom pauzom postoje već trideset godina. Osnovali su ga gitarist/vokal Chuck Ragan i gitarist/vokal Chris Wollard, uz basista Jasona Blacka i bubnjara George Rebelo, 2017.im se priključio još jedna legenda, Chris Cresswell, poznat po radu s The Flatliners. Što ovdje očekivati? E, pa jedan predivan album. Ovdje imamo 12 pjesama, melodičnog emocionalnog punka sa osobnim tekstovima u kojima se svatko od nas može na neki dio pronaći. Odlične gitarske melodije, trostruke vokalne dionice i backing vokal harmonije, kao i nadasve fenomenalno napisane pjesme čine ovaj album jednim od najboljih izdanja godine što se tiče punkrocka. Moji osobni favoriti na albumu su Burn Forever, Remnants, te Much Love na kojoj gostuju The Interrupters glavom i bradom. Uz njih kao goste na albumu možemo još čuti City and Colour, Thrice i Calling Hours. Fenomenalan album koji naprosto tjera na slušanje ponovo i ponovo!

The Power Of The Underground